"Rastafarijanka i ćelavica mijenjaju Miss Universe", koči se naslov u jednim dnevnim novinama. Nakon što im je Miss Švedske otkazala, jer taj izbor - u kupaćim kostimima - "degradira žene", izbor za Miss Universe hvali se kandidatkinjama koje unose promjene u gledanje na žene. Miss Jamajke, rastafarijanka koja će se predstaviti svojim dredloksima, i Miss Tanzanije, koja će se predstaviti svojom obrijanom glavom, djevojke su koje bi te promjene trebale donijeti.
Zapravo, malo je toga subverzivnog u ćelavoj ili rastafarijanskoj glavi. One su ovdje tek kao nova taktika koja zamjenjuje dosadašnju zabrinutost za-mir-u-svijetu:
- Što mislite o modernim, globalnim procesima?
- Pa... globalno... ja sam za mir u svijetu.
- Kako komentirate svađu Vlatke Pokos i Dikana Radeljaka?
- Pa ja mislim da su oni... za mir u svijetu.
Do jučer obvezujuća ja-sam-za-mir potrošena je fraza koja svaku, pa i samosvjesnu djevojku, u očima maskulizirane javnosti pretvara u blebetavo, papigasto biće. Ja-sam-za-mir prava je slika onoga na što izbori ljepote svode ljepotice – tijela koja glume stav: žene su glupače, a mi ćemo, zagledani u sise, komplimentirati njihov personality (što god to značilo).
Stoga, umjesto izlizanog ja-sam-za-mir, sad nastupaju ćelave glave. One nisu, kako se sugerira, nositelji dobrodošle promjene. Naoko revolucionarna ćelava glava razornija je od kokodakanja o miru u svijetu: tobože subverzivne, one pristaju na mužjački sud, na ista pravila kao one za-mir-u-svijetu. Ćelavost nije ovdje iz protesta; protiv sustava su jedino spremne govoriti ako će im to donijeti – baš poput novog proizvoda na tržištu – primijećenost.
Biti primijećen ekscesom ćelave glave ili nečim drugim logika je oglašavanja, koja je metastazirala našom stvarnošću: od izbora za pjesmu Eurovizije, pretvorenog u šareni cirkus što se bojom, dosjetkom i gestom natječe za primijećenost (dok su note po strani), do najnovijeg (lažnog) reality showa u kojem smrtno bolesna žena donira vlastite bubrege onome tko je, nekako, uz pomoć obitelji i prijatelja, uvjeri da su mu njezini zdravi bubrezi najpotrebniji.
Šokirajte nas da bismo vas primijetili, uzeli u obzir – to je moto reklame koji su prihvatile i ćelava ljepotica, kičasto pop-natjecanje, reality show, ali gdjekad i visoka kultura, koja na temama seksa i nasilja profitira jednako kao što to čine oblici kulture koje ona prezire.
U toj šokovitoj stvarnosti na kraju postajemo imuni od šokova. Šokantno postaje svakodnevno, i takvo će na kraju izgubiti svaku, sada toliko intenzivnu snagu. Jer, ima li nakon umiruće žene koja javno poklanja svoje bubrege ili dragovoljaca koji se za potrebe jednog reality showa drogiraju i pare uz pomoć seksualnih pomagala, nešto što može, nesvakidašnjošću, pobuditi pažnju?
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
