Poštovani don Ante Jeliću,
Nakon obznanjivanja Vaše namjere da pozovete Marka Perkovića Thompsona na humanitarni koncert za izgradnju studentskog doma i crkve Sv. Luke Evanđelista u Sarajevu, svoje su protivljenje iskazali Savez logoraša, Židovska zajednica u BiH te Savez antifašista. Obraćam Vam se baš zato, kao organizatoru tog koncerta, ali jednako tako i kao čovjeku koji je izborom životnog poziva odlučio slijediti poruke kršćanske agape, one ljubavi koja u čovjeku prije svake socijalne, političke ili etničke pripadnosti vidi čovječnost. Takva univerzalnost kršćanske poruke, koju kršćanstvo dijeli s mnogim drugim religijama, uistinu jest radosna vijest. Slijediti je, to prije svega znači opskrbiti se empatijom, razumijevanjem drugog, čak i onda kad nam se taj drugi čini posve stran. Konkretno, to znači shvatiti što pripadnicima židovske zajednice može značiti nastup pjevača koji je pjesmom slavio koljače njihovih najmilijih. Pretpostavljam da Vam nisu poznati snimci u kojima Marko Perković čeznutljivo evocira prizore Neretve koja nosi Srbe plavome Jadranu, slaveći pritom Maksove mesare. Isto tako, pretpostavljam da do Vas nije stigla izjava Marka Perkovića koji u intervjuu Jutarnjem listu neizravno potvrđuje izvođenje te i sličnih, nekim čudom domoljubnih pjesama. Iz Vašeg, sarajevskog iskustva, izlišno je napominjati koliko nekad malo treba da se riječ pretvori u djelo.
Želim vjerovati da iza tog neznanja stoji Vaš poziv protivnicima Thompsonova nastupa da dokažu njegovo ustaštvo. U pozivu je, nadam se, sadržana i svijest o tome što ustaštvo suštinski jest: ideologija mržnje suprotstavljena svemu što izvorno kršćanstvo - ono čemu ste se zavjetovali Kristu - predstavlja. Nije, međutim, teško dokazati ono na što pozivate da učine protivnici Thompsonova nastupa u Sarajevu. Upućujem Vas, na primjer, na emisiju Željka Ogresta i gosti u kojoj se svojedobno Marko Perković Thompson s ponosom deklarirao ustašom, pripadnikom ideologije koja je svoju mrziteljsku narav zaogrnula u ljubav prema vlastitom narodu (slična mimikrična sposobnost dijaboličkog da glumi božansko Vama je, poznavatelju Biblije, pretpostavljam bliža, a držim da na ovom mjestu nije posve promašena).
Može li Thompsonovo domoljublje koje ističete biti dovoljan razlog za upućivanje poziva tom misionaru nemogućeg, širitelju ljubavi i mržnje? Iz kršćanske vizure, voljeti domovinu ne znači puno. Ne samo zato što kršćani moraju znati za jedinu istinsku domovinu, onu nebesku (uostalom onamo nitko ne stiže kao osvjedočeni ljubitelj Hrvata, Srba ili Bošnjaka). Na ljubav prema domovini kleli su se mnogi čije su biografije jednosmjerne karte za najdublje krugove Danteovog Pakla. Nisu li uostalom glavni etnički paliri u Bosni najveće zločine počinili s ustima punih domoljublja?
Siguran sam da Bosni u ovom trenutku trebaju oni koji će ljubavi prema vlastitom narodu pretpostaviti ljubav prema čovječnosti. Otvoriti vrata onome koji svoj militantni šinjel proglašava haljom propovjednika jedne etnolatrije znači otvoriti vrata njegovim srpskim i bošnjačkim istovrsnicima. To, konačno, znači lišiti se prava da sutra, kada srpski ili bošnjački mrzitelji pod istom, tomsonovskom egidom ljubavi prema vlastitom narodu, budu marširali Sarajevom, kažete išta protiv njih. Stoga je Vaše ustrajanje u pozivu obnavljanje kruga mržnje, pristanak na jedno sablažnjivo sudioništvo. To trebati imati na umu kada Marka Perkovića pozivate na koncert nad kojom će zanijekani Isus samo zaplakati.
Bog ili Hrvati, |
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
