Nakon što se zgražao nad Večernjakom, Pukanić je licemjerno objavio tekst Vedrane-kurac-pička- kurac-Rudan o 'oženjenom književnom kritičaru koji tuca tuđu ženu'. Piše S. Blagonić.
Glasom pravednika koji žeđa za medijskom pravdom zavapio je prije tri tjedna Ivo Pukanić. Sve zbog teksta Arsena Oremovića, u kojem je ovaj čitatelje uveo u "izmišljene prizore" u kojima Zvonimir Boban i Ivo Sanader u svečanim trenucima javno zahvaljuju svojim dečkima na nježnim podrškama. Uzalud je Oremoviću bilo to što je čitav tekst bio hipotetski intoniran, što je ondje svaka "eventualna podudarnost sa stvarnim osobama slučajna". Uslijedila je promptna reakcija u Večernjem listu, glasilu koje je samo nekoliko mjeseci ranije s neskrivenim ponosom bombastično najavilo "ekskluzivnu reportažu" iz ćelije voljenog heroja, a ne zločinca. Ekskluziva se, kasnije se doznalo, sastojala u tome da je novinar s interneta skinuo fotografiju neke shefeningenske ćelije, pa napisao tekst u kojem je - baš kao i kod Oremovića - svaka eventualna podudarnost sa stvarnim događajima bila posve slučajna. To bi trebao biti i slogan tog lista: "Večernjak – eventualna podudarnost sa stvarnim događajima posve je slučajna". No, Oremović je smijenjen, a internetski surferi nastavili su svoj pregalački posao.
Oremovićeva smjena zadovoljila je šefove u Večernjaku, ali nije bila dovoljna moralnoj vertikali hrvatskog novinarstva Ivi Pukaniću. "To je čak premala kazna za nešto toliko primitivno", oglasio se tada vlasnik Nacionala u komentaru naslovljenom "Moralni debakl Oremovića". "Kolege su ga počeli braniti da je to režimsko-vlasnički udar na slobodu tiska. Moglo bi se očekivati da i ja stanem na njegovu stranu, ali to mi ne pada na pamet. On je na najočitiji način zloupotrijebio slobodu tiska", betonirao je armature vlastite zamišljene moralne vertikalnosti ovaj poznati Petračev fan.
Nije prošlo puno, a hrvatska je čitateljska publika u jednom drugom kolumnističkom peru dobila više nego dostojnu zamjenu za Oremovića. Dvadesetak dana nakon njegovog "moralnog debakla", umjesto zamišljanja homoseksualnih prizora, osvanuo je tekst u kojem ne treba ništa zamišljati. U njemu se nudi sama stvarnost i to u hardcore verziji. U kolumni, koja bi zbog scena nasilja i seksa trebala biti zabranjena mlađima od 30, pratimo kako "oženjeni književni kritičar tuca tuđu ženu" pri čemu "ta moralna vertikala u novinama knjige svoje ljubavnice diže u nebo" dok mu ona "uzvraća istom mjerom". Da ne bi bilo zabune, to je "onaj ugledni kritičar i tekstopisac", onaj koji se kritički izrazio o Glembajevima u riječkom HNK. Uglavnom, ako nekome još nije jasno, riječ je onom književnom paru "o kojem bruji Metropola", pa ako još ne znate o kome je riječ, a neraspoloženi ste za prelistavanje kazališnih kritika, dovoljno je, ako se nađete u Metropoli, osluhnuti oko sebe.
Ta bujica navodne stvarnosne proze, u kojoj ugledni književni kritičar tuca tuđu ženu, prokuljala je kao pravedna reakcija na kritičarevo usputno spominjanje Severinina pornića u kritici Glembajevih u režiji Branka Brezovca. Bilo je to dovoljnim razlogom da se oženjenog književnog kritičara proglasi licemjerom i da njegova navodna intima postane javna stvar, baš kao što je to svojevremeno postao Severinin koitus s hercegovačkim tajkunom u glavnoj muškoj ulozi. Narovoučenije teksta je jasno: svatko tko u javnosti spomene nešto što već svatko zna, može računati na moguću odlučnu i neopozivu kolumnističku kaznu, kao izraz istinske pravdoljubivosti samoprozvane porote i suca u jednoj osobi.
Što za to vrijeme čini propovjednik morala, koji je dvadesetak dana ranije nedvosmisleno ukazao da je "zamišljanje prizora" u kojima je svaka "eventualna podudarnost sa stvarnim osobama slučajna" najgrublja zloporaba slobode tiska? On uredno objavljuje i plaća spomenuti tekst iz pera ugledne kolumnistice Vedrane-kurac-pička-kurac-Rudan.
Biti propovjednikom morala znači dodatno se obvezati za trenutke kada ćemo ga se trebati i držati. Misiti dok je stvar daleko - u Večernjem – da bi se potom oglušilo na vlastite litanije skaredan je čin; poslanica pretvorena u vic; prijetvorništvo kakvo Vedrana-kurac-pička-kurac-Rudan hoće pripisati kritičaru koji se usudio spomenuti Severinin pornić. Ako je Pukanić bio licemjeran, pa objavio tekst nad kakvim se samo prije par tjedana javno gnušao, hoće li to biti i ugledna kolumnistica? Ili će mu iz sudnice vlastite kolumne odrapiti kaznu pod naslovom "Koga to tuca ugledni vlasnik jednog tjednika?"