Tko o čemu, dio Crkve s pripadajućim stručnjacima - o seksu. Internetski župnik, psihijatar koji na spomen pedera reagira spontanim verbalnim polucijama i promotori jednog čudnog seksualnog odgoja mjesecima zasipaju javnost takvom količinom seksa kakva bi bila na ponos svakoj trgovini specijaliziranoj za taj vid zabave. Kako se tolika koncentracija izlučevina i penetracija, umjesto u kakvoj crvenoj četvrti, našla u i oko Crkve?
Nemoguće je u dijelu retorike, koja se posljednje desetljeće i pol voljela nazivati uljudbenom, previdjeti ono što Foucault nalazi kod gorljivih čistunaca: upiranje prstom u seksualni nemoral nije ništa drugo doli tipična prigoda da se živo bave onim čime se inače, prema puritanskom bontonu, ne smiju baviti. Gnušanje nad opscenošću način je da se opscenost prigrli, makar i verbalno.
U to ime, različiti kaćunci godinama, bez predaha, udarnički sudjeluju u rashlađivanju svekolike pohote. Umjesto moralnih fundamentalista, koji će odbaciti ono što drže grešnim da bi uživali u "dobru", hrvatskim medijskim prostorom najglasnije paradiraju oni koji odbacuju "grijeh", ali ga se ne rješavaju. Umjesto toga, mrze ga. Njegovi su zarobljenici, jednako kao i oni koji ustraju u "grijesima". Zato, primijetio je Nietzsche, toliki kršćanski sveci imaju stisnute usnice: "S pedeset godina svatko ima lice kakvo zaslužuje" (George Orwell). Otuda će lica Vladimira Grudena, Anđelka Kaćunka, Jelene Brajše posramiti inače sjajnu Annaudovu glumačku podjelu u ekranizaciji Ecova romana Ime ruže.
Naravno, smrknutim propovjednicima Radosne vijesti ne treba osporiti pravo da verbalno i stvarno zoblju svako, pa i zabranjeno voće. Problem nastaje kad u društvu socijalnih nepravdi i pljački, društvu koje je godinama legitimiralo nasilje nad etnički-drugima, penetracija postane omraženija od egzekucije. Salve moralizatorskih erekcija nasuprot mlohavom žaljenju za pobijene u Oluji - postoji li veća perverzija? Namijeniti verbalni oganj svakoj tjelesnosti izvan kontrole Crkve, a ostati hladan na vijest koju je ovih dana objavio novinar Jutarnjeg lista da je nadbiskup Bozanić za zlostavljanja u Brezovici čuo davno prije nego što će stvar procuriti u javnost i time postao sudionik jednog nedjela - ima li većeg licemjerja? Je li moguće zamisliti veću besramnost od činjenice da se do danas toliko moralizatorski crkveni vrh nije ispričao za Brezovicu? Za moralne fundamentaliste nije, za moralne drkadžije - naravno: jer sigurno ste se noćas, ili ovih dana, igrali spolovilom.
U društvu u kojem su potonji nažalost brojniji, isprika i nije potrebna. I nakon svega, Crkva ostaje stožerni nemoralni moralni autoritet, a penetracija, uz rad nedjeljom, njen najveći moralni izazov. Aleluja.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
