Vladimir Zagorec najodlikovaniji je hrvatski državljanin. Svojevremeno je, kako bi zadovoljio financijsku pohotu, posegnuo u sef s dijamantima i oštetio državu za više milijuna dolara. Kasnije je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za zasluge u gospodarstvu. Iako je, kako jedan tjednik piše, pucao jedino iz hobija - na safariju u Zimbabveu - a rat proveo uglavnom u svom uredu MORH-a, ovaj je Redom Danice ovjereni gospodarstvenik odlikovan i za junački čin u ratu, te, drugom prilikom, za iskazanu hrabrost i junaštvo u ratu.
Hrvatski se nacionalni oratorij i u Zagorčevu slučaju prometnuo u jeftinu operetu. Ako se i činilo da smrtno ozbiljna lica, koja su pratila svečanosti odlikovanja ovog vrlog muža, režira netko s iskrenim nacionalnim zanosom, danas se čini da su hrvatske devedesete bile u režiji nekog veselog zajebanta, koji je u posljednjem činu ove čudne predstave odlučio sve preokrenuti naglavačke. Jer tko bi drugi, osim zajebanta, direktora državnog poduzeća kojemu je financijska policija našla malverzacije od gotovo 200 milijuna kuna i koji je od jedine mu Hrvatske kao miraz uzeo pet milijuna dolara mogao nagraditi za zasluge u gospodarstvu? Tko bi, nakon svega, jednom ratnom profiteru i žmugleru namijenio odlikovanje za "doprinos ugledu i razvitku Republike Hrvatske, kao i dobrobiti njenih građana", ako se ne namjerava zajebavati sa stanovnicima jedne relativno zapuštene državice u još zapuštenijem okruženju.
Odlikovati jednog besprizornika kakav je Zagorec znači oduzeti vrijednost svakom odličju: što znači ovjereno junaštvo kada ga dijelite s čovjekom koji je golim rukama - kao partizani na njemačke bunkere - hrabro kidisao jedino na sefove s dijamantima? Što vrijedi ovjereni gospodarski uspjeh kada ga morate dijeliti s lopovom? Ništa. Baš kao što odlikovano dobročinstvo ne vrijedi puno ako pored vas, u istoj dobročiniteljskoj vrsti, stoji nezasitni, od dragulja zaslijepljeni srebroljubac, slijep za muke onih kojima su dragulji namijenjeni.
Tko je oduzeo dignitet Domovinskom ratu nego Zagorec i oni koji su jednu drsku pljačku nagrađivali državnim počastima? Naposljetku, tko je narušio dignitet Domovinskog rata nego ovakvi poput Zagorca od kojih dio kolo vodi po stožerima za obranu digniteta Domovinskog rata? Kakva nemoguća situacija: obraniti dignitet Domovinskog rata znači obraniti Hrvatsku od njih samih.
Od deset najodlikovanijih Hrvata danas su dvojica u zatvoru, treći bi, sumnjičen za ubojstva i financijske malverzacije, vjerojatno ondje trebao biti, dok su trojica zatvorske rešetke elegantno izbjegla biološkom neumitnošću. Već i taj podatak rječito progovara o društvu u kojem smo preživljavali čitavo jedno desetljeće, kada su kriminalci mogli biti slavljeni kao nacionalni sveci, dok je svetost tako često bila prokazivana kao zarazna guba. Štete ćemo trpjeti još dugo. Sve dok postoje oni koji nisu shvatili predstavu, pa ni to da ona ljubav prema Hrvatskoj iz prvog čina nije bila drugo do obična kolekcionarska strast – dijamanti, satovi ili nekretnine, manje je važno.
|