"Ne postoje dvije Đurđe Adlešić", obznanila je u Otvorenom jedna i nedjeljiva Đurđa Adlešić. To je nesumnjivo vrijedan podatak. Da postoje dvije Đurđe Adlešić mogli su misliti oni koji znaju za Đurđu Adlešić koja je diplomirala u Banjoj Luci i za onu koja u svojoj biografiji tvrdi da je diplomirala u Zagrebu. Ili oni koji znaju za Đurđu Adlešić koja je vlastitog supruga uhljebila u tvrtki na čijem je čelu njezin stranački adlatus i za onu Đurđu koja je to do posljednje joj poznate verbalne akrobacije cirkusantski izbjegavala priznati.
O broju Đurđi Adlešić moglo bi se uistinu nagađati. Jedna je Đurđa Adlešić poznata korisnica zagrebačkih kartomanata, koji u 78 karata tarota nude mamljivu iluziju izvjesnosti. Njezina ustrajnost da u nepouzdanoj ćudi karata nađe pouzdanje i ohrabrujući putokaz ganutljiva je sama po sebi. Strašću koja je deklasirala razum bjelovarska se gradonačelnica dugo predaje zamamnim obećanjima jeftinih oglasa onih koji tvrde da znaju gledati u budućnost. "Love Tarot - DOZVOLI DA BAKA ANA SA BOGATIM ISKUSTVOM OTKRIJE ŠTO TE ČEKA U LJUBAVI, POSLU I ZDRAVLJU 060 399 999" tipični je poziv koji je jednu Đurđu Adlešić tjerao da mnogi odlazak u Zagreb pravda nečim konstruktivnijim od tarota.
Zašto se međutim ta navada, poput Banje Luke, neće naći u njenoj biografiji, ili pak u kakvoj reportaži na koju bi inače spremno pristala? Ako smo dobrohotnošću predsjednice HSLS-a svojevremeno prisustvovali svjedočenju o njenom donjem rublju, zašto ne bismo prisustvovali razodijevanju vela koja zaklanjaju njena vjerovanja? Zašto, iskrena kakva se prezentira, ne bi podijelila uzbudljivo divinacijsko iskustvo za koje je - "ako želite saznati sve o Vašem poslu, partneru, ako ne znate riješiti neki problem koji je pred Vama" - dovoljno javiti se... "odgovori Vas čekaju"?
Netko tko hoće kormilariti nacionalnom lađom na nemirnim globalnim i nacionalnim vodama ne može biti vjernik u sudbinu, koju će mu na broju 060 399 999 otkriti baka Ana. Što bi tada valjalo očekivati od moguće premijerke nego: "Drage kolege, pozdravljam vas i otvaram sjednicu Vlade. Neću kriti, situacija je krajnje ozbiljna. Stoga - stavimo karte na stol."
Prava Đurđa Adlešić je ministrant bake Ane preodjeven u halju propovjednika. A to je loš imidž. Pravila političke igre odavno su takva. Prednost "imidža" pred "čovjekom" u onome što se danas naziva "dizajnerskom politikom" odavno je konstatirao jedan Nixonov sastavljač govora. Zato će, upravo zbog imidža, bjelovarska gradonačelnica svjedočiti o audijenciji kod pape i "ganutosti do suza", kao što će, zbog imidža, prešutjeti mahnito obilaženje stručnjaka jedne djetinjaste tlapnje; na isti način kao što je prešutjela kako je mužu priskrbila unosni posao ili se odrekla Banje Luke, nepotrebnog utega u političkoj utrci u državom prvenstvu.
Temeljni problem, koji opravdava smisao ovog teksta, nije u njuejdžovskoj Đurđi Adlešić. Predsjednica HSLS-a ima pravo da praznovjerje ostane njena intima. Izgubila ga je međutim svaki put kada je, u vrućici nesigurnosti, za dolaženje do zagrebačkih prodavača magle redovito koristila službeno vozilo i službenog vozača. Gradski proračun nije predvidio takve izdatke, kao što Đurđa Adlešić za svoje zloupotrebe nije predvidjela svoj odlazak. Tko će znati što je o potonjemu predvidio tarot.
|