"Možda nisi znao ovo: Židovi nisu pederi!"
Ova rečenica, koju u drami U posjeti kod gospodina Greena Jeff Baron stavlja u usta rečenog gospodina (treba li reći - Židova), jednako uspješno može funkcionirati kod svakog vrućeg nacionalista. "Možda niste znali ovo: Hrvati nisu pederi!", reći će vrući Hrvati. Njihovi logički srodnici na srpskoj strani će se složiti. Oni znaju: "Srbi nisu pederi!"
Riječima njihovog istovrsnika Silvija Berlusconija "...gej dečki su svi na onoj drugoj strani". "Druga strana" ovog ultimativnog Talijana - to je koalicija lijevog centra, to su sumnjivi Talijani, kakvi već inače jesu ljevičari i pederi.
Gotovo istovremeno, jedan hrvatski novinar ukazuje na navodnu visoku zastupljenost Srba u homoseksualnim udrugama. Pritom kao jednu od mogućnosti nudi optimistično objašnjenje po kojem je "...homoseksualizam kao pojava toliko snažno raširen kod Srba u Hrvatskoj". Ukratko: ako Hrvati i jesu pederi, Srbi su još veći. A i ovi Hrvati koji su pederi nisu Hrvati, jer "možda niste znali ovo: Hrvati nisu pederi".
Nije tako u nacionalističkim fantazijama samo s pederima. Nacionalizam svoje konačno ostvarenje nalazi u posvemašnjoj homogenosti, kojoj su pederi tek jedna od prepreka koju valja preskočiti, ili bolje, pregaziti. Za nacionalista je nacija samo prošireno srodstvo, čija se krvna krepkost, kada se za to iskaže potreba i pruži prilika, štiti - rječnikom esesovaca - "etničkim čišćenjem predvorja". Stvar je u svojoj infantilnosti doduše smiješna, jer - kako je poentirao Franz Werfel - svaki je seoski džukac u usporedbi s promenadnim Europejcem čistokrvni rasni primjerak.
Ako i odustane od tog kolektivnog sisanja palca, pri kojem zamišlja naciju kao veliku sretnu obitelj, nacionalist neće odustati od jedinstva normi i vrijednosti koje nju imaju prožimati - to je nacionalistička fantazija, kolektivni kategorički imperativ. Zato hrvatski nacionalist odriče hrvatstvo onima koji ne stupaju u istom stroju i istom ritmu. Zato će nenacionalistički govor nacionalisti prokazivati uvijek istim, pohabanim etiketama: zato je Žarko Puhovski komunjara, Viktor Ivančić strani plaćenik, a Vesna Pusić peder (svaka sličnost sa skupinama koje su ludih četrdesetih nacisti skupno uvjeravali da rad oslobađa nije nimalo slučajna).
Iz tog razloga nacionalist u neku ruku ima pravo kada kaže: "Hrvati nisu pederi, komunjare, soroševci." To je fantazija, obećavajuće pretkazanje koje čeka na svoje ostvarenje. Tada će za naciju - lišenu etničkih nečisti i vlastitih stanica koje su postale maligne - osvanuti novo zlatno doba.
Nacionalist ne voli razlike; on voli istost. Nacija u svakom dijelu ista - to je njegov nedosanjani san, koji ga krijepi i snaži na putu do nacionalnog konačnog rješenja. Nastojanje oko takve homogenosti nekada i urodi plodom. Jedini je problem što se iz te akcije nacionalnog spasa nikada ne izlazi čist.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
