"Ali ako se radi o njihovoj koži, o njihovoj vlasti, o njihovim džepovima, onda mogu stati i uz pravednu stvar... oni iz interesa znaju biti čak i pošteni."
- Mihály Károlyi
"Oni" iz desetljećima starog, ali nimalo zastarjelog aforizma Crvenog grofa Károlyija su - političari. Trebalo je više od desetljeća da hrvatska politička elita stavi na dnevni red zakon o sukobu interesa - ta tobože "naša" elita, koja se trebala razlikovati od maćehinskih peštanskih, bečkih ili beogradskih. Ona - baš kao ni ove koje su joj prethodile - nikada zapravo nije imala ambiciju biti poštena. Umjesto toga, osobni je interes bio njen prvi i posljednji motiv. On je poštenje degradirao u sredstvo. Tek ako baš ne ide drugačije, onda se moglo pristupiti onoj vrsti poštenja o kojoj piše Károlyi, vrlini koja u tom slučaju i nije vrlina.
Nakon svakodnevnog Bandića ili Željke Antunović, koja trgovačkom lancu za nekoliko stotina tisuća eura prodaje jeftinu nekretninu, a zapravo svoju političku moć i utjecaj, njihova je pojava neuvjerljiva jednako kao što je neuvjerljiv nekadašnji slogan partije koja ih se nakon svega ne odriče: "Pošteno – za dobrobit Hrvatske".
Zahtjev za poštenjem odavno zvuči poput naivne, djetinje želje, u vremenima u kojima je svaku vrlinu zlokobno natkrilio višestruko mutirani Kissingerov pojam "realpolitik". Nema u poštenju, kojem se tek prigodno utječe, ničeg izvorno hrvatskog. Ipak, hrvatski su političari bravuroznim nacionalnim saltom u nešto više od desetljeća Károlyijevu lucidnu misao uspjeli učiniti suvišnom. Istisnuli su je jer im ni hinjeno poštenje nije potrebno.
Sanaderovi satovi, Adlešićkina lažna biografija, nelegalne sigurnosne provjere, Bandićeve psovke, stanovi i kuće... Afere, ti u razvijenim demokracijama fatalni otrovi političkih karijera, postali su, alkemijom hrvatskih političkih laboratorija, saveznici političkih pokvarenjaka. Umjesto da postanu njihov neopoziv krah, afere su postale njihova zaštita. To je onaj nikad izrečeni, ali jasni prešutni dogovor hrvatske političke elite: inficirajmo se skandalom da bismo od njega, na kraju, svi postali imuni. Možete li nas kazniti za nepoštenje kad nemate koga nagraditi za poštenje? To je hrvatski prilog "realnoj politici": afere kao otrovi iskorišteni za cjepiva što osiguravaju zdravlje političkih karijera – napustiti vrlinu (ako su je ikad i imali) sitna je nuspojava na koju će većina pristati.
Bjesomučno smjenjivanje afera učinkovita je strategija, mudro slijeđenje estetike MTV-jevskih jingleova: biti izložen stotinama kratkih kadrova da se na kraju ne biste sjećali nijednoga. Svaka nova afera lijek je za prethodnu. Možete li misliti na jučerašnju gripu kada će vas već danas zaskočiti nova bolest? Tko se još sjeća krađe glasova Sanaderove kamarile na stranačkim izborima? Ovdje je ona lanjski snijeg, drugdje bi lanjski snijeg bio Sanader.
Istom brzinom, nepovratno, hrvatski će uzavreli aferaški kotao otopiti svaki sat, svaku laž i psovku.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
