U omanjem društvu u kojem sam se našao jedan moj poznanik nije odolio ispričati što je sve našao na osobnom računalu svećenika u jednoj maloj župi usred ravničarske Hrvatske. Interes župnikov pobuđivale su zamamne, kao Eva razgolićene djevojke. Otada one, u rubrici History, poput loše savjesti prate svećenika: internet je ponekad, posebno za računalne nevježe, u mnogočemu poput Boga kojem ništa ne promiče.
Prije nekoliko dana sam se igrom slučaja našao na misi koju je služio ovaj informatizirani župnik. Očito se dobro pripremio. "Zlo interneta s naglaskom na njegove lascivne sadržaje" - tako se ukratko mogla nazvati svećenikova, treba li reći - nadahnuta propovijed.
Prevladavši početno iznenađenje, izmiješano sa stanovitom nelagodom što sam, doduše ne svojom voljom, neautorizirano ušao u intimne odaje jednog velečasnog skutrene na hard-disku, propovijed sam slušao s nikad većim interesom. Iskreno, ne zato što mi je išta od onoga što se s propovjedaonice moglo čuti bilo novo, već zato što je to informatičko-teološko izlaganje za mene poprimilo značenje koje je u osnovi i imalo: bio je to dramatični unutarnji dijalog seoskog župnika nakon što mu je ljevica saznala što mu radi - desnica.
Slučaj je htio da mi istog dana pod ruku dođe nekoliko tjedana stari Time. Imao sam što vidjeti. Župnik (kažu mještani predstavnik autentične desnice, s čime sam se naravno morao složiti) je prema izboru ovog prestižnog magazina - osoba 2006. godine. I to upravo zahvaljujući svojoj svjetovnoj, informatiziranoj desnici. Tu čast da mu se u znak pobjede digne desnica dobio je zapravo svatko tko čita ove retke, jer osoba 2006. godine jest "svatko od nas, građana nove digitalne demokracije", svatko uštekan na internet. Nakon Lindberga i njegova leta preko Atlantika, Mahatme Gandija, Churchilla ili Gorbačova, Time poručuje s naslovnice da si osoba godine upravo "Ti". "Da, ti. Ti kontroliraš informatičko doba. Dobro došao u vlastiti svijet." Kakvo bunilo, zagarantirati izuzetnost svakome znači lišiti izuzetnosti onoga koji je posjeduje.
Zapravo, Timeov je izbor promašen u svojoj površnosti. Izabrati baš sve "građane nove digitalne demokracije" znači zaglibiti u površnosti nacionalista spremnog koračati s ubojicama i milosrdnicima, dobrostivima i zlobnima, samo zato jer dijele isti, etnički soj. Ako titulu zaslužuje "građanka nove demokracije" Ana Rukavina, koja se internetom služila da bi odaslala ljudski apel, čime to zaslužuje župnik koji pred sučeljem svojeg kompjutera tisućama djevojaka izriče neopozivu, ali demokratsku presudu: "Sve bum vas sejval!"?
Kada bi se tome usprotivili iz Timea, pa rekli da njihov dugovječni, proslavljeni izbor nikada nije bio izbor najboljih, već najutjecajnijih (u titulama su svojevremeno uživali i Hitler i Staljin), ponovno bi se trebali zapitat što je utjecajno u virtualnom penetriranju u mater etničku (ovdje, već prema afinitetima, hrvatsku ili srpsku)? Ili, što je utjecajno u onih koji su, u ime izmišljenih svjetova, spremni odreći se ovog jedinog stvarnog, ili u onih koji za partnere odbacuju, primijetio je Paul Virilio, vrapce u ruci zbog golubova na virtualnoj grani? Podariti im privid utjecajnosti, prozvati ih kontrolorima novog doba, dok poput zvončara stvaraju buku od koje nitko nikoga ne čuje niti želi čuti znači dodatno ih razoružati. Biti prozvan kontrolorom novog doba kad od većine takvih kontrolora veći utjecaj imaju kontrolori tramvaja obična je stupica: dio proglašenih kontrolora ne zanimaju velika pitanja, već male usne. Utjecaj takvih samo je posredan, on leži u tome što nisu utjecajni, što će o Bushu ili Sanaderu, Mesiću ili bin Ladenu, klitoralno zabavljeni, samo reći: jebe mi se.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
