Ona je milosti puna. Nježna i brižna. Tješiteljica koja svojim moćnim zagovorom potpomaže mnoge nemoćnike što joj se u teškim trenucima utječu za pomoć. Ona krijepi, otklanja malodušnost, daje nadu i snagu. Samilosnim suzama kao da hoće platiti našu otkupninu. Ona je majka jedinorođenca, vitkog, pomalo suhonjavog mladića duge kose kojega s puno majčinske pažnje i strepnje, usred ove nepresušne doline suza, prati na neizvjesnom životnom putu. Nasljedovati je u tome, ima li zahtjevnijeg ideala? Uz to, iako nas se to ne bi trebalo ticati, ona je netaknuta u tijelu - djevica. I ostat će djevica sve dok se ginekološkim pregledom ne utvrdi suprotno. Ta virgo intacta je, možda naslućujete, Jadranka Kosor, majka jedinorođenca koji dio svog križa vjerojatno nosi na Filozofskom fakultetu, ozloglašenom ročilištu nacionalno nečastivih prominencija. Bez pravovaljanog ginekološkog nalaza, svaki aspirant na njezino međunožje ima pravo nadati se da će joj baš on biti prvi, kakve god to teološke implikacije po prirodu njezina dugokosa sina imalo.
Ako se Tomislava Merčepa, kako je rečena ministrica ovih dana susrećući se s njime poručila, ima držati nevinim "dok mu se ne dokaže krivnja pravomoćnom presudom", uistinu nema razloga da se ova odsad ne predstavlja kao djevica u Vladi RH.
Jadranka Kosor pripada političkoj eliti koja godinama tretira Tomislava Merčepa kao ultimativnog heroja pa ga je, za osebujni pristup rješavanja demografske slike Hrvatske, u ime države odlikovala Redom kneza Domagoja s ogrlicom, iako bi mu, čini se, bolje pristajao Red hrvatskog niskonaponskog pletera s likom Maksa Luburića. Nevini Tomislav Merčep odnedavno je dodatno nagrađen dužnošću člana Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja.
 |
| Jadranka Kosor i Dušan Zec, čijeg su oca Mihajla, majku Mariju i 12-godišnju sestru Aleksandru 1991. mučki ubili 'merčepovci'. Počinitelji su priznali zločin, ali zbog proceduralne greške nikada nisu za njega odgovarali |
"Dok mu se ne dokaže krivnja" nadležna ministrica i društvo spremni su zanemariti drugu stranu dodijeljene mu medalje, na kojoj stoje kilogrami dokumenata što svjedoče o njegovom predanom radu za našu stvar diljem Lijepe naše: u Vukovaru, Gospiću, Pakračkoj Poljani i Zagrebu.
U državama u kojima je ispravna etnička pripadnost svakoga opskrbljivala nepokidivim himenom s višegodišnjim jamstvom, biti nevin "dok se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja" ne znači previše. Merčep je nevin zato što su godinama - kada se o njegovoj nevinosti zapita državno odvjetništvo - "radnje u tijeku". Nešto kao požutjela ceduljica "vraćam se odmah" na vratima ginekološke ordinacije pred kojom stoji Jadranka Kosor.
U jeziku prava održiva sintagma "biti nevin dok se ne dokaže krivnja" neodrživa je u jeziku srca: nevinim se prestaje biti onog trenutka kada se zločin počini, a ne dokaže. Ta sintagma postavlja pred nerješivo proturječje svakog tko je, unatoč inkriminirajućim svjedočenima, spreman braniti Merčepovu nevinost. Kako to može biti nevin Merčep ili je mogao biti Norac, a ne može neki njihov srpski mračni istovrsnik koji čeka na pravomoćnu presudu? Zašto već sutra Jadranka Kosor ne bi branila nevinost srpskog vožda i njegove besprizornike, koji su smrću zauvijek izbjegli pravomoćne sudske presude?
Biti nevin u Merčepovu slučaju znači biti nevin vjerojatno samo zato što ovdašnja tužiteljstva redovito jesu, pa i još hoće funkcionirati kao osebujne etničke ordinacije, spremnije zavirivati u tuđa, nego u vlastita izraubana međunožja. Dok se to ne promjeni, ostaje nam svjedočiti o svijetlom, nevinom liku Tomislava Merčepa, uz čvrstu i nepokolebljivu vjeru da nam na mjestu potpredsjednice Vlade sjedi sama Bogorodica.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
