Paradoksalno: nigdje Mamon ne trijumfira nad Bogom kao što to čini za Božić. Čovjeku ove čudne epohe, stiješnjenom između vječnosti i potrošnje, tih dviju međusobno zavađenih lojalnosti, ne preostaje drugo do besmislenog teturanja od jedne do druge.
Priklanjanje nije jednakomjerno: od neizvjesnosti vječnosti privlačnija je izvjesnost konzumerizma. Rođenje Kristovo samo je povod, božićna dekoracija u koju je upregnuta ruku pod ruku s Djedom Mrazom, Coca-Colom, saonicama i - "let it snow, let it snow, let it snow": uzbuđenje "ovdje" namjesto blaženstva "ondje".
Ako je i trijumfirao nad obećanjem raja, te velike pripovijesti što od 19. stoljeća mijenja žanr i prelazi u bajku s odgođenim happy endom, konzumerizam nije uspio poraziti dosadu. Nigdje kao za Božić i Novu godinu - dva praznika koja jedan za drugim slave život - ne trijumfira obamrlost ili točnije suočavanje s njom.
Nakon meteža čulnih podražaja koji metastaziraju daleko preko Adventa, tišina Božića i Stjepanova bolni je kontrapunkt u kojem se blagdani okreću u kolektivnu prazninu protiv koje su jednako nemoćni i prognani Bog i ugasla svjetla trgovačkih centara.
Ako je ukupna povijest čovječanstva povijest jednog napora da se ono izbavi iz mučnog procesa rada, danas čovjek, na pragu tog oslobođenja, kako poentira Hannah Arendt, zapravo i ne zna što bi s tom slobodom. Stoga se sloboda od rada preokreće u užas praznine. Zato je ideal koji proizvodi tišina blagdana buka trgovačkih centara. Poput plivača koji izranja iz vode hvatajući zrak, poput posrnulog bulimičara što mahnito prazni frižider, osuđenici na blagdansko isposništvo izbavljenje će sutra naći u ponovnoj kupovini, na poslu, u jučer zatvorenim kladionicama.
Zato konzumerizam i ne treba poraz kontrolirane, blagdanske dosade. Ona je obična dramatska pauza što nas udaljava od objekta žudnje samo zato da bi ga još više željeli. Blagdani i zatvorena vrata trgovina pobjedonosna su alijansa. Savezništvo je to što je istisnulo Boga, a čovjeka, obećavši mu blistavi pijedestal, sunovratilo u invalidska kolica njegove nemoći nalaženja smisla.
|