U slučaju nekih hrvatskih biskupa i njihove političke pastve, metafora pastira i stada uvijek je blizu toga da prestane biti metafora. Dok religijski govor misli na mudre pastire, hrvatskoj stvarnosti bolje pristaje da umjesto njih zamišljamo četvernonožne ovčare.
Mile Bogović talentirani je hrvatski čistokrvni ovčar - u slobodno vrijeme biskup - koji je, zajedno je sa svojim kolegama, uputio apel za puštanje iz pritvora optuženika za ubojstva, inače batinaša, kradljivca glasova, ucjenjivača i lažljivca, riječju - hrvatskog sveca Branimira Glavaša.
Mile Bogović smatra da se optuženik, zato što je branio Hrvatsku, mora braniti sa slobode. Očit je nesporazum zbog kojeg ne može računati na titulu mudrog pastira. Ako su mislili stvarati Hrvatsku da bi u njoj, poput Glavaša, činili što ih volja, onda je nisu trebali ni stvarati. Za to im je bila dovoljna tek malo prerađena Jugoslavija. I ona je, poput sanjane Hrvatske, imala svoju privilegranu kastu, neupitne zaslužnike na koje se zakon baš nije morao strogo primjenjivati. Baš to Bogović danas traži za svoje pulene, lavežom upozoravajući da pobornici "jugoslavenske Hrvatske" "neće mirovati dok ijedan branitelj samostalne Hrvatske bude na slobodi".
Dok jamra o jugokomunističkom mraku, Bogović je istog tog mraka egzemplarni primjerak. U bitnom, nije Bogoviću Jugoslavija strana zbog njenih principa, već zato što su u njoj šarplaninci i tornjaci bili više na glasu od hrvatskih ovčara. Bogovićeva je Hrvatska izokrenuta Jugoslavija - s pripadajućim subnorovcima i etniziranim partijcima. Njegova vika protiv "jugoslavenske Hrvatske" kojom plaši vlastito stado - ovih dana uvjereno da je puštanje Glavaša "pobjeda pravne države" - deklarativna je tlapnja. Jer jedino u "jugoslavenskoj Hrvatskoj" Glavaš može biti na slobodi. U nekoj drugoj bi, poput Šešelja koji od gladi skapava u Haagu, bio iza rešetaka i ondje razmišljao hoće li se braniti argumentima ili suicidom, koji je, logikom raznoraznih bogovića, odavno proglašen ubojstvom u slučaju da institucije ne postupe, riječima jednog akademika - "kako narod želi". Da je kako narod želi, danas bi Hrvatskom slobodno šetao Mirko Norac kao što Ratko Mladić šeće Srbijom – sve zato što narod to želi.
Dio hrvatskih biskupa svugdje oko sebe vidi Jugoslaviju i njezine agitatore. Bit će tome tako dok ne shvate da su, u neku ruku, tek latentni jugonostalgičari.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
