Tek kad je Mamić svoje izmete osuo po njima, novinari pozivaju na njegovu medijsku blokadu. Dosad im, za 'našu stvar', zloupotreba sporta nije smetala. Piše Sandi Blagonić.
Glasoviti filozof Harry G. Frankfurt pionir je filozofijskog promišljanja kenjaže. Kenjaža je, prema Frankfurtu, onaj oblik govora koji je posve lišen brige za istinu. Kenjaža nije nužno laž. Onaj koji sere naprosto ne haje za istinitost. Zato je proizvod njegova rada govno, "tvar iz koje su iscrpljene sve hranjive tvari". (Frankfurt)
Bez istinske brige za istinitost svojih tvrdnji, kronično dijareični Zdravko Mamić ovih je dana svoje izmete osuo po novinarima koji "nemaju ni završenu srednju školu, kupaju se jedanput mjesečno", te se "oblače i izgledaju kao da ih je poplava izbacila na površinu".
Na ovo je Mamićevo olakšavanje verbalnih crijeva uslijedila jaka reakcija Zbora hrvatskih sportskih novinara, u kojoj ovi pozivaju na njegovu "potpunu medijsku blokadu". Prihvati li taj naputak o zatvaranju Mamićeve stolice, većina će hrvatskih medija upasti u obično licemjerje.
Naime, kada se pokazalo da najproduktivnije hrvatske seronje posjeduju "ono nešto" što ih čini medijski atraktivnima, odnosno da publika rado konzumira njihove verbalno niskokalorične, lako probavljive izdjeljke, upravo su mediji, bez zadrške, postali njihovim vjernim korisnicima. Tako je stvoren hranidbeni lanac u kojem gledatelji sa znatiželjom, otvorenih usta čekaju finalni proizvod čučećih mamića pored kojih stoje novinari i sufliraju im ritmičnim: "Push… push…"
U tome je svaka od triju zainteresiranih strana na svoj način uživala, samo što se sada, kada se inkontinentni Mamić malo uneredio i po novinarima, zaziva medijsko zatvaranje njegove popularne stolice; sve zbog zaštite novinarske profesije i digniteta.
U situacijama u kojima su, međutim, ostajali daleko izvan domašaja hrvatskih kenjatora, sportski novinari nisu pokazivali znake osobite brige o njihovim učincima: onomad kada je poznati rasist u Saboru izjavljivao kako svaki naš dječak želi biti Kukoč ili Rađa i kako ne zna nijednoga koji želi biti crnac ili kada je poznata filoustaška budala što zasjeda na čelu Hrvatskog nogometnog saveza ukazivala na zdravorazumsku činjenicu kako crnac ne može biti izbornik hrvatske reprezentacije.
Takva zloupotreba sporta nije smetala novinarske dignitetlije koji su za "našu stvar" u svakom trenutku bili spremni začepiti svoje profinjene nosnice pa kao osobiti miomiris pozdravljati izbor "našeg" Tončija u Međunarodni olimpijski odbor, iako bi tom produktivnom seronji od olimpijskog bolje pristajao moto Arbeit mach frei.
Uostalom, ovih dana ni glasa nisu digli na kandidaturu drugospomenutog uglednika i budale u Izvršni odbor UEFA-e, organizacije aktivno uključene u borbu protiv rasizma. "Ako i jest rasist, barem je 'naš' rasist" – tako godinama rezoniraju mnogi novinarski profesionalci uvjereni kako im je profesionalni dignitet narušen tek Mamićevim laprdanjima.
Stoga, na Mamićevu opstipaciju teško da imaju pravo oni koji su njega i slične kljucali laksativima pretpostavljajući da će ih učinci purgativa mimoići. Zgroženi Mamićevim proljevom, možda i ne zaslužuju drugo nego da profesionalno - pojedu govna.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
