"Super je! Ništa nisam razumjela!", zadivljeno je konstatirala baka mog prijatelja netom nakon što je s mukom pročitala jedan njegov studentski uradak. Ako je vjerovati Borislavu Škegri, logikom neuke bake svojevremeno je Slaven Letica hvalio poglavlje jedne doktorske disertacije. Neugodnost je bila tim veća što je autor hvaljenog poglavlja bio sam Letica.
Možemo naslućivati kakav bi tek užitak Letici pružala sposobnost da nešto kaže o bakteriji Deinocccus radiodurans i ireverzibilnosti njezine DNA. Međutim, o molekularnoj biologiji ovaj zna manje nego o poglavlju vlastite disertacije. To ga ipak nije sprečavalo da entuzijazmom debila i na tom zahtjevnom polju dade svoj prilog. Prije nekoliko godina jedne je svoje oponente prokazao kao genetski programirane mrzitelje hrvatstva, čime je, u maniri velikosrpskih huškača, koji vlastita stada plaše vukovima hrvatske genocidnosti, postao prvi predstavnik opskurnog biologizma među sociolozima.
Bespomoćan pred nedokučivošću molekularne biologije, koja ga fascinira onoliko koliko mu ide na živce, Letica se danas našao pozvanim komentirati znanstvene dosege Radmanova Mediteranskog instituta. "U MedILS-u se može izumiti samo četkica za zube, koju će tada vjerojatno poslati na DNA analizu i otkriti da je u vlasništvu Josipa Broza Tita", najnoviji je intelektualni uvid ove "Letice za sve".
Osim što je, poput bake s početka teksta, posve nekapacitiran razgovarati o temi koje se laća, Letici bi - da ima imalo srama - pametnije bilo šutjeti. Iz više razloga. Devedesetih je papagajski trubio o potrebi zaštite intelektualnog vlasništva, povrijeđen što je sijaset njegovih ideja pripisano drugima. Ništa, pak, nije tog vrlog zaštitnika intelektualnog vlasništva spriječilo da za malo političke pažnje spremno dočeka ponuđeno mu naručje najpoznatijeg intelektualnog lopova Ante Đapića. Trubiti o dostojanstvu autorstva, a onda se sljubiti s pljuvačem tog dostojanstva – to je Letičin pužući let do političkih zvijezda, let za čiji je uzlet dovoljno riješiti se vlastite, preteške kičme. Istini za volju, Letica je za umješnost odlaganja kičme već ranije pokazivao nemali talent. Kada je afera Baxter zbog tromosti sustava odnijela nepotrebno puno života dijaliziranih bolesnika, Letica je žučljivo stao na branik ondašnje ministrice. Dok je javnost u napadu na ministricu Stavljenić Rukavinu baratala s umrlima koji su običnom koordinacijom mogli biti spašeni, Letičini su tihi argumenti bili životniji: u to je vrijeme uživao u nemaloj novčanoj naknadi za uređivanje uglavnom neažuriranih internetskih stranica Ministarstva zdravstva. Jednostavno, Letica je branio vlastitu sinekuru.
Upravo su vlastiti goli interesi Leticu doveli do toga da danas uz paranoidne desničare nesuvislo udara po Radmanu. Moglo bi ga se, doduše, jednako tako zamisliti kako s posve suprotne ideološke strane puca po onima uz koje danas stameno korača – jeftini kondotjeri nikad ne određuju svoj put, umjesto njih, čine to njihove sitne ambicije. Na koncu, ambicije su Leticu stropoštale u mjesečnik za obitelj Harahvati. Ondje - uz umotvorine o Boginji Sarasvati Šakti - ideje poput ovih o DNA na četkicama Josipa Broza i genetski programiranim mrziteljima hrvatstva mogu zvučati puno uvjerljivije.
Ima u svemu tome neke pravde. Za pajaca kojem je najveći politički domet fizička sličnost s banom Jelačićem, biti zvijezda Harahvatija efektno je i logično finale jedne tragikomične predstave.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
