"Gospa opet plače" - ne posustaje jedan hrvatski dnevnik u nastojanjima da zadrži prestižnu titulu novina "celebrity za katolike". Za razliku od međugorske Pojave uplakane prije nekoliko mjeseci, ovog puta suze liju gipsane oči Gospinog kipića iz jednog talijanskog gradića. Kipić je prije jedanaest godina u Međugorju kupila obitelj Gregori i odnijela ga kući u Pantanu, predgrađe Civitavecchije u Laciju. Otada ovaj kipić s vremena na vrijeme pokazuje stanja lošeg raspoloženja, začinjena krvavim suzama. "To je još jedan Gospin znak" – izjavljuje Mirjana Soldo, koja godinama svjedoči ukazanju Pojave u Međugorju. Tvrdokorne kontroverzije koje su po pitanju bezgrešnog začeća dugo (sve do bule Ineffabilis Deux) pratile Gospu, u Međugorju su zamijenjene kontroverzijama njezinih karijernih vrludanja. Ondje je ona, uz uobičajene vjerske zadatke, počela s davanjem usluga konzaltinga te preuzela funkciju loše baždarenog brojila posjetitelja svog svetišta. Pored toga, ova se živopisna Pojava, poznata po običaju pozdravljanja izabranih s "Hvaljen Isus i Marija", u grubim hercegovačkim vrletima prometnula u verbalnu štemericu koja za ondašnje fratre obavlja prljave poslove, prijeteći mostarskom biskupu "zadnjim opomenama", nakon kojih su slijedile ništa manje ozbiljne "predzadnje opomene" (sve zainteresirane valja uputiti na knjigu Ogledalo Pravde, jedno od najduhovitijih, nepravedno prešućenih djela s ovih prostora).
Teško je reći je li i koja od dvije spomenute Gospe "prava" – međugorska ili ona "made in Medjugorje". Kršćanski se uvjerljivija - možda zato što šuti k'o zalivena - činila ona sadrena. Ipak, poput međugorskog križanca feministice, brojila i lokalnog štemera koji se izdaje za Bogorodicu, i gipsana je Gospa počela iskazivati stanovite slabosti - osim ako ostavimo mogućim da suze u transcendentnih bića kreću iz kapaka umjesto iz očiju i ako pristanemo ne cjepidlačiti nad time što nitko nije vidio svježu, već jedino sasušenu krv što se slijeva njezinim obrazima. Sve je nevjerne Tome krenuo ušutkati monsignor Girolamo Grillo, biskup Civittavecchije, izjavom da je Gospa jednom prigodom zaplakala u njegovim rukama. Svaka se sumnja, to pedantni Vatikan najbolje zna, treba podvrgnuti strogoj provjeri: je li krv ljudska, nosi li muške ili ženske kromosome? Može li uostalom strogi advocatus diaboli otkloniti mogućnost da je, sudeći po periodičnom krvarenju kipa, to krv "onih dana u mjesecu"? Analize su otklonile potonju neugodnu mogućnost, ali su otvorile novi prijepor: krv je, pokazalo se, muška! Kada su već svi muškarci u obitelji Gregori odbili dati krv na analizu, stiglo je učeno objašnjenje da Gospa plače krv svog jedinca. Znači li to da je netko od Gregorijevih sam Isus? - mogli su se zapitati logičari, dok je gospodarstvenicima Pantane bilo sasvim logično da je uplakana Gospa - poput pet kruhova i dvije ribe umnožena u tisuće sadrenih komada, kako bi nahranila međugorska kronično gladna konzumeristička usta - rezultat čuda.
Situacija u Civitavecchiji umnogome podsjeća na Međugorje. Baš kao i u Međugorju, i ovdje se ne čini nemogućim da je Gospa protiv svoje volje umiješana u obični unutarcrkveni sukob, gdje kipić nije više od toljage kojom se dio biskupa (kao David praćkom) koristi u srazu s državnim tajnikom kardinalom Bertoneom. I ovdje je, kao i u Međugorju (možda tek kao kolateralni dobitak) pobožnost naizgled dobila na snazi. Konačno, ako ne pravo, onda bar gospodarsko čudo, čije rezultate u Međugorju odavno uživaju, smiješi se godinama i Civitavecchiji.
Ipak, između ova dva slučaja, barem na marginama, postoji stanovita razlika. Dok se javnost u Hrvatskoj, kao i u ranijem neformalnom području od posebne državne skrbi - Hercegovini, godinama unisono hranila oniričkim bulažnjenjima, javnost Italije, prije nego će povjerovati u čudo ili ne, ima priliku za nijansu glasnije čuti i glas argumenata koji se s druge strane Jadrana godinama zaglušivao otkucajima uzavrelih srdaca: jednom upravljena, svjetina je postala učinkovitim zamašnjakom osobnih ambicija novoetabliranih elita. Rezultat? Ovdje još nemali broj djetinjasto zamišlja Hrvate koji devet stotina godina jedino snatre o vlastitoj državi, ovdje još mnogi, u mentalnoj balavosti, moguće ratne zločince doživljavaju kao nevinu dječicu predvođenu bivšim slavonskim Herodom Branimirom Glavašem. Ako bi - daleko prije sudskog pravorijeka rečenom gubernatoru - između nevinosti aktera ovog teksta trebao birati, meni se verzija s nevinom Gospom, pa bila ona pritom pokvareno brojilo i konzultantica što plače suzama svoga sina, ipak čini uvjerljivijom.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
