Da je devedesetih zaživjela ideja o osnivanju jezične policije što ju je predlagao Vice Vukojević, uspješnik čija vesela biografija samo čeka da osvane u kakvom Ex-nešto-zivu uz najavu: "On je jedini sumljičeni silovatelj i sudac Vrhovnog suda na svijetu", dakle da je ta inicijativa pretočena u praksu, glavni urednik časopisa Harahvati Tomislav Grgo Antičić danas bi čamio u zatvoru, gdje bi mu jedinom utjehom morala biti činjenica da, ako ništa drugo, nakon devet stotina godina čami "svoj u svojoj" hrvatskoj ćeliji.
Nepoznatim je ostalo je li Vukojević u svom nadahnutom prijedlogu razmišljao i o nekovrsnom društveno korisnom doškolovanju, gdje bi novinari poput onih okupljenih u Harahvatiju, uz čitanku hrvatskog jezika za drugi razred osnovne škole, marljivo upijali nova, uzbudljiva znanja. Koja je razlika između č i ć, a koja između ije i je, piše li se dali ili da li? – divlji su konji njihova neznanja što uzdama obrazovnog sustava čekaju biti pripitomljeni.
"Tribina HARAHVATI rijeć i djela", "pasija vrućina", "zloćin" jezična su ritanja koja bi tada ostala tek spomen na to najljepše, đačko doba. U trenutku kada Ivić Pašalić više nikada ne bi bio u pogibelji da bude "Ivič Pašalič", čitatelj bi se, napokon lišen straha od stalnoprijeteće nehotične jezične diverzije, mogao prepustiti konzumiranju sadržaja; naučiti ponešto o hrvatskom grbu, starom koliko i ljudska civilizacija, koji je "duhovni štit protiv zla i temelj duhovnih vrijednosti čovječanstva", o slijednicima Boginje Sarasvati – ŠAKTI koji se nazivaju "HARAVATI – ŠAKA, a na današnjem hrvatskom izričaju HRVAT – ŠOKAC", mogli bi naučiti da je "u grobu Harahvati vele-dostojnika na podnožju gorja Ural, kod mjesta Pazirik (...) otkriveno posmrtno sedlo, na kojem je pokojnik 'trebao' jahati dvanaest KONJA kroz dvanaest PRIZORA posljednjeg suda i prolaziti dvanaeset ispita i transformacija od Duha umrlog čovjeka u Novi život Duha svetog" ili ponešto o "Misalu Anta Pal Kuća" koji je "ispisan u trediciji Risanja Harahvati-Anta, na osnovu ŠAKI vjerovanja po načelima vjerovanja Sarasvati-Šakti".
Ako ste pak poklonik aktualnijih tema, ovaj će vas "Hrvatski obiteljski mjesečnik, Glasilo za cijelu obitelj" navesti na razmišljanje nizom recentnih, obiteljskih tema. Bilo da je riječ o slučaju poznatog gospićkog rukovatelja i američke košarkašice protkanom inspirativnim nadnaslovom: "U JEDNOM ŽENSKOM TJEDNIKA GOVORI SE I PIŠE PROTIV HRVATSKIH DEČKI" ili se osvrće na "Hrvatsku mladost na sudu" što je kamenovala kuće srpskih povratnika u Biljanima Donjima.
Ne treba ovoj posadi bez jezičnog kormilara zamjeriti to što ih putovanje najobičnijim novinskim tekstom uvlači u nesavladive brzace vlastite jezične insuficijencije - oni naprosto imaju pravo biti polupismeni, pa bilo to i na jeziku koji drže dušom hrvatstva. Ne treba im zamjeriti ni propovijedanje o "Bogu Hrvata" i o "Sarasvati-Šaki", što god to značilo.
Problem je negdje drugdje. Umjesto da od nadležnog ministarstva dobije financiranje tečaja hrvatskog jezika za odrasle, Tomislav Grgo Antić završio je na Sajmu knjiga u Frankfurtu. Ondje će mu pripasti čast da, usred nacionalnog štanda, predstavi svoj časopis, uspjeh to veći što je to prva hrvatska promocija u Frankfurtu. Kakav prizor – oltar lijepe riječi častiti vlastitim ispljuvcima, pridavati mu žrtve što vlastitom bezvrijednošću hule njegovu svetost. Harahvati na sajmu knjiga – to su skromni generali-milijunaši, to je liječnik opće prakse kojem banka odobrava milijunske kredite – ukratko: to je hrvatska oksimoronska zbilja što poput vulkana iznenada oživljuje i lavom preplavljuje manje nadrealnu stvarnost. Samo je pitanje dana kada će ministar Božo Biškupić navući, recimo, elegantne gaćice i na račun poreznih obveznika uputiti se na svjetsko prvenstvo u body buildingu. Jer, ako Tomislav Grgo Antičić u Frankfurtu može prezentirati Harahvati, zašto Božo Biškupić na smotri najboljih tjelesa ne bi mogao svoj torzo?
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
