Lišena dnevne doze nikotina, dobrovoljna zatočenica ali ne i dobrovoljna apstinentica Romina spontano je pokazala što zapravo jest i kako djeluje ovisnost. Piše Sandi Blagonić.
Na popisu ciljeva NATO-ovih bombardiranja Srbije u travnju 1999. našle su i jedine dvije srpske tvornice cigareta - Duvanska industrija Niš i Duvanska industrija Vranje. Bio je to logičan finale onoga što je već otprije bilo jasno - trebalo je onesposobiti duhanska postrojenja kako bi i uporniji Srbi shvatili da su - metaforički i stvarno - popušili. Ubrzo, u zemlji izoliranoj gotovo poput Big Brother kuće nestašica cigareta počela je pokazivati prve priželjkivane rezultate. Da je potrajalo, pred nikotinskom bi željom i tvrdokorna srpska mitologija, spremna i najveće poraze pretvoriti u slavodobitne pobjede, morala ustuknuti: kolektivna (po)pušiona u velebnim bi srpskim ocilima vremenom vidjela jedino uvinute cigarete.
Da se sličnom, NATO-ovom logikom uspješno koristi globalni televizijski proizvod posljednje faze korporativnog kapitalizma postalo je jasnije u jednoj ovotjednoj epizodi Big Brothera. Ondje je Romina, jedna od ukućanki, utjelovila tradicionalnu sliku one vrste žena za čije se ponašanje tradicionalno postavlja jednostavna dijagnoza, koja se tobože učinkovito liječi ušutkavajućim, falusnim djelovanjem. Iako je jedan od ukućana u nadahnutoj i poetski rafiniranoj slici paučine u području međunožja dotične ukazivao upravo na to, stvar je bila previše očita: njoj zapravo fali cigareta. Rubrika "hobi" na službenom internetskom profilu ove mlade Riječanke u kojoj intrigantno stoji: "svašta pomalo" dobila je jasnije značenje: malo Ronhill, malo Marlboro, malo Drina, malo York. Ukratko: svašta pomalo. Lišena uobičajene dnevne doze nikotina, ova je dobrovoljna zatočenica i nedragovoljna apstinentica pred znatiželjnim gledateljstvom spontano pokazala što zapravo jest i kako djeluje nikotinska ovisnost. Prizori koji su se nizali u svojoj su uvjerljivosti uštedjeli znatna sredstva Ministarstvu zdravstva u borbi protiv pušenja.
Taj u najmanju ruku neočekivani spoj edukacije i zabave za nezahtjevne dogodio se tek dijelom stoga što je Big Brother sadržajno umnogome otvoren format – ispunjavaju ga ukućani svojim bull sessionima što završavaju trijumfom ugodnog - ništa. U toj scenarističkoj otvorenosti on može i iznenaditi: recimo kao kad bi ukućanka Lea povela diskusiju o problemima ontologijski-kategorijalnog razumijevanja bitka ili kada bi se stanar Ante zapitao o sintetičkim strukturama imaginarnog kod Gilberta Duranda. Okoristimo li se slikovitom umotvorinom osporavatelja teorije Big Banga, to je vjerojatno koliko je vjerojatno da se na kakvom otpadu nakon oluje sklopi Boeing 747 ili, još nevjerojatnije, da se Račan uistinu povuče iz politike. Ali, teoretski, ovaj je trivijalnošću natrpan program bar na trenutak u pogibelji prometnuti se u RTL-ove Misli 21. stoljeća.
Ne zbog rasprave o bitku niti nekim aspektima imaginarnog, ali Big Brother se ovotjednom epizodom pretvorio u nešto što prelazi uobičajenu isporuku vreća punih ničega. Ipak ne sasvim slučajno - baš kao što svojedobni ciljevi NATO-ovih aviona nisu bili slučajni. Lišavanje cigareta samo je jedna od sitnih gesti kojima se protagoniste u njihovoj spremnosti na slavu pretvara u medijske gladijatore odlučne da prežive i najveće međusobno posvađane želje – u slučaju nervozne Riječanke to znači: reći NE slavi ili pušenju?
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
