Biti liječnik mamljiv je zalogaj što ga s podjednakim apetitom hoće zagristi i narcis i čovjekoljubac. Prvi treba bolesničku blizinu jer se jedino tako, uz slabe, može osjećati jakim, drugi smisao nalazi u nečemu što nadilazi granice njegove vlastite egzistencije. Kao što iza djela mnogih svetaca ne stoje nimalo svetački motivi, tako krijepeća gesta liječnika može biti tek gesta vlastita obogotvorenja, koje se hrani molećivim pogledima nemoćnika. Za bolesnika to je uglavnom nebitno. Kao što su ugošćenom skitnici nebitni pravi motivi smjernog dobročinitelja.
Ognjen Šimić ne spada u one tjerane ljubavlju prema ljudima. Dojučer ugledni kardiokirurg skalpel je pretvorio u nož kojim iznuđuje novac – gesta kriminalca zaogrnuta bijelim plaštem agape. Biti gospodarom života i smrti zato da bi se skalpel prislonilo na vrat očajnika, ucjenjivati životom i pritom od sebe hiniti dobrotvora – malo što zavređuje veći prezir.
Damir Kajin, samozvani baždar morala u Hrvata, stao je mjeriti zasluge i grijehe iznuđivača sa skalpelom. Liječnik koji je operacijom spasio život njegova oca i njegova brata, kao i živote drugih, ne zaslužuje biti u prvoj minuti Dnevnika, niti zaslužuje lisice oko ruku, rezonirao je ugledni saborski zastupnik, kojemu ugled nikada nije narušila činjenica da se kao apsolvent prava izdavao za pravnika. Argumentacijom se svrstao na stranu onih kojima se uglavnom godinama protivio – onih koji su branili dostojanstvo Norca, odurnog sinjskog ubojice, zato što je "toliko dao za Hrvatsku", onih koji su branili pedofilsku zaštitnicu brezovačku zato što je "udomila toliko djece" – za sve se sumnjive zaslužnike godinama traži posebni tretman, iako se u osvit hrvatske nam države obećavalo društvo jednakopravih. U međuvremenu, jednakopravnost je postala mantrička riječ kojoj svi prepoznaju vibracije, ali ne i značenje.
Može li Kajin, osjetljiv za muke Ognjena Šimića, reći što je sa spašavanjem života nesretnika koje su pretekli oni koji su u svom jadu pristali na Šimićeve iznude? Očevi i braća političara, te samozadovoljne kaste što vlastite izmete godinama pretvara u gnojiva svojih političkih karijera, vjerojatno ne znaju za žmuglere kakav je Šimić. Šimići političarima i njihovoj rodbini neće pristupiti takvom ogoljenom iznudom, jer "sve u redu, bit će već prilike, nekako..." Na stanoviti način, biti političar u Hrvatskoj već je samo po sebi svojevrsni mito. Oni sitne duše podmićuju svojim zavodljivim utjecajem.
Kajin je Šimiću možda upravo vratio dug. Zapravo, vratio bi ga da u toj intimnoj transakciji nije usput ispričao kako je Šimiću dug već vratio. Saborski zastupnik koji je morao sjediti u Saboru kada je izglasan zakon po kojemu je poklanjanje slike mito, poklonio je Šimiću u znak zahvalnosti – sliku. Narod koji ima takve donositelje zakona uistinu mora strahovati za svoju budućnost. Ako su filozofi radili na tome da se svijet promijeni, kajini čine sve da ostane isti. Zašto i bi? Takav kakav jest, za ugledne je saborske zastupnike sasvim dobar.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
