Tradicionalni zazor od države jedno je od obilježja koje neki antropolozi pripisuju mediteranskim i tranzicijskim društvima. Zaobići pravila, potiho ih preokrenuti da bi ih se postavilo posve u svoju korist, ovdje je, tradicionalno, prije test inteligencije nego moralna kušnja.
Tko ovdje nije pokušao izigrati kruta pravila igre što ih nameće država – na porezima, sitnim potkupljivanjima i poznanstvima – bulumentom ponekad uistinu genijalnih domišljaja? "Budale" i "luzeri", "naivci" i "nesposobni".
Hrvatsko društvo ima nesreću da jest oboje, mediteransko i tranzicijsko. Riječju: "Mala zemlja za veliku korupciju." Tim su se sloganom vodila i "tri tenora" (Stjepan Mesić) iz Hrvatskog privatizacijskog fonda s pratećim orkestrom gramzljivaca, spremnih da, svatko prema sposobnostima, izigraju pravila i da za tu bravuru budu adekvatno nagrađeni.
Njihovo pretvaranje Hrvatske u "Mediteran kakav je nekad bio" u javnosti, tradicionalnosti usprkos, ipak nije izazvao nikakvu dobru reakciju. Ovih smo se dana obrušavali na ovu trojicu onom količinom energije kojom se veselimo kada inteligentno prevarimo poreznike.
Govori li kolektivna grožnja nad pokvarenošću tenora, koji će odsada, po sili zakona, svirati klavir, o sazrijevanju javnosti? Je li hrvatsko društvo odjednom, hitro.hr, završilo u modernosti, pa ne može podnijeti vlastitu tradicionalnost, onu koja se klanja inteligentima kadrima prevariti sustav dok se zlurado smije državi?
Prije je riječ o nečem drugom. Silovit napad odjeven u zastave pravdoljubivosti kod dijela javnosti nije više od zakamuflirane zavisti. Zavisti zbog toga što nismo bili na mjestu gramzljivaca iz Hrvatskog privatizacijskog fonda: "Mi smo protiv mita" – onda kada ne završava u našim džepovima.
Zato je ova afera prigoda da se uvjerimo u ono što, tako često, nismo. Konsternirano udarati po "tri tenora" da bi sutra, pri utaji poreza, čineći, u principu isto, lišili sebe nepoželjnih osjećaja: ublažavanje naše tradicionalne loše savjesti pred zahtjevima modernog morala.
Ipak, osim smirujućeg uživanja u nevolji lopova iz HPF-a, ovaj je slučaj bitan zato što ćemo se sutra, kada se nađemo u situaciji sličnoj kakvoj su se nalazili tenori prije nego su postali klavijaturisti, zamisliti ne je li to moralno, već isplati li se ono što se posljednjih šesnaest godina, ZNA SE, isplatilo.
|