Znanstvenici danas mogu proizvesti male telefone i dlanovnike, no nama i dalje treba relativno veliki ekran da bismo se mogli njime služiti. Što bi se dogodilo kad bi se ekran nalazio na kontaktnoj leći?
Uređaji bi se smanjili nekoliko puta, bili bi lakši za prijenos i jeftiniji za izradu. Stavljanja ekrana na leću prvi se dosjetio dr. Babak Parviz.
Parviz se bavi izradom malih uređaja koje zahvaljujući nanotehnologiji i tehnikama mikroproizvodnje ugrađuje na polimere ili staklo.
Leće su sagrađene od elastičnog prozirnog polimera, što je idealna podloga za mali elektronički uređaj.
Prototip sadrži mali sklop na koji će biti spojene minijaturne LEDice, svaka trećinu milimetara u promjeru.
Trenutno je najveći problem LEDica napajanje. Parviz razmatra dvije metode. Pošto leća mora imati antenu, jer mora moći primati podatke, mogla bi se napajati tim putem. Druga metoda uključuje solarne ćelije.
Drugi problem je projekcija slike. Leća leži na površini oka, što je preblizu da bismo fokusirali oko na sliku. Za stvaranje fokusirane slike trebat će manipulirati zrake svjetlosti. Korištenjem lasera umjesto LEDica to bi se moglo postići, no laseri su opasni za oči. Rješenje problema mogle bi biti mikro-LEDice.
Ne smatraju svi ovu leću dobrom idejom. Profesor James Wolffsohn misli da na leći nema dovoljno mjesta za sklop. Uz to, ne vidi kako će Parviz riješiti problem fokusiranja slike.
Prema njemu, ovo rješenje neće pomoći slabovidnima jer oni ionako trebaju velika slova s mnogo kontrasta, i većina ih nosi naočale, a ne leće.
Kao alternativu Wolffsohn predlaže stavljanje elektroničkih uređaja na naočale.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
