www.net.hr

Izbjegavanje PC-a u učionicama i kod kuće unapređuje izražajne i matematičke sposobnosti učenika. Britansko Kraljevsko ekonomsko društvo (Royal Economic Society), koje je provelo istraživanje, nije pronašlo nikakav solidan temelj za međusobnu povezanost korištenja IT-a (Information Technology) i obrazovanja, koju obično navode političari.

Autori studije, Thomas Fuchs i Ludger Woessmann s minhenskog sveučilišta koristili su PISA test kako bi izmjerili sposobnosti 100 tisuća 15-godišnjaka. Kad su u razmatranje uzeli i socijalni faktor, zaključili su da računalna pismenost nije ništa vrednija od prosječne sposobnosti korištenja telefona ili mobitela.

Zadržavajući druge obiteljske karakteristike konstantnima, testirani učenici su pokazali značajno pogoršanje ako su imali kompjutor kod kuće, zaključuju autori.

Nasuprot njima, djeca koja su kod kuće imala pristup petstotinjak knjiga pokazala su mnogo bolje rezultate. Negativnu korelaciju istraživači su jednim dijelom objasnili i time da djeca s kompjutorom kod kuće zanemaruju svoje domaće zadatke.

Kvantitativni pristup Kraljevskog društva ogledava brigu koja raste zajedno s kvalitativnim analizama upotrebe tehnologije u obrazovanju. Djeca su danas doslovno "preplavljena" podacima, ali ipak ne znaju što bi učinila s njima.

Školska djeca danas imaju poteškoću koju su autori studije nazvali problem-solving deficit disorder jer su izgubila sposobnost da analiziraju probleme. Bolji način je da ohrabrujemo njihovu kreativnost. A najbolji lijek za to je gašenje kompjutora i stimuliranje dječje mašte.

Da su vrijednosti kreativnosti, imaginacije i kritičkog mišljenja daleko iznad "informacijskog" pristupa, to je očigledno, međutim u stvarnosti ipak nije sve tako jednostavno.

Zajednica prodavatelja tehnologije, koji žele ispuniti učionice neželjenim računalima i lijenih političara, kojima je pozivanje na IT jedan od načina da se predstave kao "moderni" istodobno smanjujući proračunska sredstva za školstvo i obrazovanje, zacijelo neće još dugo biti predmetom novinskih naslova u smislu pozitivnih promjena u školskim sustavima.


U Sjedinjenim Državama prema programima osmišljenim da priključe sve škole na internet postoji danas stanovita sumnjičavost i to upravo zbog upitnih prodajnih taktika koje dolaze od nekih od najvećih industrijskih igrača u IT tehnologiji, a sličnu, iako ne istu situaciju imamo danas i u Hrvatskoj kad je riječ o priključivanju osnovnih i srednjih škola na internet.

"Tehnologija nije sudbina, njezin dizajn i korištenje ljudski su izbor", navodi se u kritičkom izvještaju Tech Tonic: Towards A New Literacy, koji je objavila američka zajednica koja se bavi problemima odrastanja i djetinjstva - US Alliance For Childhood.

Taj izvještaj prati, pak, jedan drugi, koji je napisan u mnogo oštrijem tonu: Fools Gold: A Critical Look at Computers in Childhood. Oba dokumenta su besplatna i može ih se skinuti sa stranica Zajednice, te su vrlo dobar izvor podataka za zabrinute roditelje.

Sveprisutna upotreba napredne tehnologije ograničila je djeci stvarno životno iskustvo, uključujući jednostavno, ali korisno iskustvo uzimanja stvari najprije svake zasebno, a potom njihovo razmatranje kao cjeline.

Bez ovoga, tehnologija postaje misterija, dovodeći do perspektive koja bi se mogla nazvati "magična svijest", kako je nazivaju i obrazlažu autori studije.

"Ova svijest je perverzija magičnog ushićenja koja prirodno prodire u dječji svijet i koja se također ubrzo uništava na inzistiranje odraslih da se svijet gleda na mehanički način."

Godinama su se zagovornici tehnologije pozivali na izreku da je "informacija" zapravo "moć", ali informacija sama po sebi ne znači ništa. To ne vrijedi samo za djecu školskog uzrasta kojima je dijagnosticiran tzv. problem-solving deficit disorder, već i za odrasle ljude, koji uzimaju informaciju kao zamjenu za znanje, a takvima ni Google ni cjelokupni internet ne mogu biti od pomoći.


Where is the wisdom we have lost in knowledge,
Where is the knowledge we have lost in information?

T. S. Eliot