'Pred kraj Igara moje su misli stremile seksu i divnoj Hrvatici, čistoj, u Selu prepunom grijeha. Njene velike, zelene oči su me opile, a kad nije preskočila 2,07 plakao sam kao dijete', piše On.
Znate li tko je nakon olimpijskog finala u skoku u vis najnesretniji što Blanka nije osvojila zlato? Čovjek se zove Dom Joly, on je slavni kolumnist Independenta, i svaka pomisao na Peking podsjeća ga samo na Blanku.
Tako je barem napisao u svojoj posljednjoj kolumni pod nazivom "Prekrasna Blanka nedodirljiva u Selu grijeha", a priča počinje doslovno ovako:
"Kako su se igre bližile kraju, moje su se misli okrenule seksu, prekrasnoj Hrvatici i umjetnosti stremljenja k visinama. Zapravo su me opile njene oči – veliki, prekrasni zeleni bazeni uvećani tisuću puta na ogromnim ekranima u Ptičjem gnijezdu. Dogodilo se to na posljednjem natjecanju predzadnjeg dana atletskih natjecanja, a ona je bila ta koju sam čekao: ženski skok u vis i sada sam zaljubljen... big time".
Joly se potom raspisao o seksu u Selu.
"Imam pouzdane informacije od nekolicine bivših olimpijaca koje poznajem da je Olimpijsko selo zapravo nešto kao festival seksa. Plivači su najgori. Skoro sva njihova natjecanja završavaju već u prvom tjednu i onda počinje festival. A oni su i najljepše građeni. Dopisnik TimesaMatthew Sayed, koji je bio olimpijac u Barceloni i predstavljao Veliku Britaniju u stolnom tenisu, rekao mi je da je u ta dva tjedna više ševio nego u cijelom životu do tada", ponovio je Joly priču o seksu o kojoj je proteklih dana brujao cijeli svijet, a potom se opet vratio na našu Blanku, očito razapet između hormona i Platona.
Vratila se u Split i ne znajući da u Engleskoj netko zbog nje plače – Blanka s mamom Venerom (FOTO: Cropix/Nikola Vilić)
"Međutim mene kao sretno oženjenog čovjeka takve veze nisu zanimale. Moj ljubavni interes bio je ograničen na neuzvraćenu ljubav na daljinu prema Hrvatici. Što me dovodi do ženskog skoka u vis", nastavlja nesretni Dom, koji se i sam nekada bavio skakanjem i opisuje kako je doživio Blankin poraz od Tije Hellebaut:
"A tada, katastrofa. Nije uspjela u prvom pokušaju na 2,05! Naglo se pojavio tračak ranjivosti u tim velikim, zelenim očima i odjednom sam samo želio doći do nje i utješiti je. Međutim ja sam bivši skakač, a ne padač, a osim kata viška, između nas se ispriječio i nabildani Kinez iz osiguranja. Zatim nije uspjela preskočiti 2,07, a mene je obuzeo očaj – Blanka, moja voljena Blanka..."
Nesretni Dom Joly
Kraj je zapravo pretužan za čitanje, ali evo...
"Ispuzao sam nekako iz Ptičjeg gnijezda po zadnji put, uvukao se u svoju hotelsku sobu na trećem katu i zaronio u svoj hladni, osamljeni krevet iz kojeg se vide svjetla nad Olimpijskim selom. Zakopao sam glavu u jastuk i plakao kao malo dijete. Stvarno je vrijeme da pođem kući...".