Škreb, škreb... Što se dogodilo? - kao da se pita izbornik Ratko Rudić (FOTO: Cropix/Drago Sopta)
Svugdje u svijetu je situacija ovakva - što više novca, to više uspjeha i medalja. Peking je pokazao da je hrvatski sport i po tome poseban - veliki su uzgajali brkove, mali i siromašni medalje.
Kakva bi mi to sportska nacija bili kad svake godine ne bi stvorili barem jednu novu vrijednost, jedan novi jaki hrvatski sport i ime pored kojeg će na prvenstvima i olimpijadama stajati hrvatski grb.
Sjetimo se kako je počelo. Ante, Janica i Ivica Kostelić su od skijanja napravili nacionalni sport broj jedan, a od Sljemena najbolju stazu Svjetskog kupa.
Na Olimpijadi u Sydneyu Hrvatska je bila sila u dizanju utega, kad je zlatnom medaljom i frizurom šokirao Nikolaj Pešalov. U Ateni su se srebrnim medaljama iskazali hrvatski veslači, braća Siniša i Nikša Skelin te Duje Draganja, a ovoga ljeta u Pekingu, čitava plejada novih, dosad manje poznatih imena.
Zlatni u Sydneyu, brončani u Ateni, poseban gdje god se pojavi - Nikolaj Pešalov
Trend popularizacije malih sportova najavila je već prvog dana Olimpijade Snježana Pejčić. Nakon njene bronce svi su saznali da je streljašica iz Rijeke, da je medalju osvojila u disciplini u zračna puška deset metara i da će Gradonačelnik samo zbog nje u Rijeci napraviti streljanu. I da ima šarmantan osmijeh.
Nekoliko dana poslije gledali smo na TV-u kako golobradi Filip Ude u premalom dresu vježba preskok u ruševnoj zgradi - kamera snima nekakva otvorena vrata, kroz koja odjednom i odnikuda ulijeće Fićo (jer je 'dvorana' bila prekratka) i skače u bolju budućnost. Par godina poslije u Pekingu je osvojio srebro na konju s hvataljkama, ali to sigurno već znate.
U Hrvatskoj donedavno nije postojao niti jedan jedini objekt za treniranje sportske gimnastike, dok nije sagrađena dvorana u Nedelišću. Sada bi u kratkom vremenu mogli imati već dvije, ako se i čakovečki gradonačelnik odluči na gradnju.
A onda su, dan uoči početka taekwondo natjecanja stigle drske najave o novim medaljama, i to baš iz hrvatskog tabora. Nismo baš previše vjerovali, ali sve se dogodilo baš po predviđanjima nekad anonimnog trenera Honga. Martina Zubčić, 19-godišnja studentica ekonomije iz zagrebačke Dubrave je oduševila prvom broncom, a senjska hobotnica Sandra Šarić, dan poslije dodala još jednu.
U Pekingu se još jednom pokazalo da nije sve u novcu, zezanju s brkovima i velikim najavama. Dok su sve oči bile uprte u trolist ponajvećih hrvatskih trenera Lino Červar - Ratko Rudić - Jasmin Repeša, vrhnje su pobrali "savršeni marginalci" ovim redoslijedom:
1. Trener Snježane Pejčić:Seno Čusto, za njega ste sigurno čuli. U streljaštvu je četvrt stoljeća, prije pet godina otišao je u mirovinu i posvetio se treniranju. Mirovina: prosječna hrvatska.
2. Treneri Filipa Udea: Marijo Vukoja je sportski otac čakovečkog čuda, a trener veliki ruski stručnjak Igor Kriajimskij. Plaća: tolika da su godinama posuđivali novac kako bi uopće mogli preživjeti u gimastici. Državna nagrada za srebro: 130.000 kuna.
3. Izbornik taekwondo reprezentacije, južnokoreanac Hong Seung Ki donio nam je čak dvije medalje. U Hrvatsku je stigao prije dvije godine, živi kao podstanar blizu Glavnog kolodvora u Zagrebu i s 12.000 kuna trenerske plaće prehranjuje petero djece i suprugu koja ne radi. Ne može se reći da je potplaćen, na kraju krajeva, ima ista primanja kao Joško Vlašić i Ante Kostelić, primjerice.
Ono što je obitelj Kostelić napravili za hrvatsko skijanje, ponavlja obitelj Vlašić u atletici. Čak ni jedan veliki dan zlatne Belgijanke Tie Hellebaut ne može prekinuti niz od 34 pobjede koje je Blanka ostvarila u posljednje dvije godine.
Od nje svi očekuju samo pobjede - to zapravo znači da je najveća (FOTO: cropix/Drago Sopta)
Premda nije mogla sakriti tugu zbog srebrne olimpijske medalje, poraz od Belgijanke u finalu samo je iznimka koja u svjetskom skoku u vis, ali i atletici uopće potvrđuje naša Splićanka - njena jedina konkurencija danas su ona sama i svjetska rekorderka iz 1987. Stefka Kostadinova. Kad padne tih antologijskih 2,09 sa SP-a u Rimu, Blanki više nitko neće moći uzeti vrh Olimpa.
Blanka možda ne spada u ovu priču, i nismo je mislili spominjati jer ona zasigurno ne spada u "male", a u Pekingu definitivno nije podbacila, međutim ona je pravi primjer kako se iz trošnih hrvatskih dvorana rađaju prvaci. U svim tim "malim" sportovima.
Mali sportovi, veliki sportaši! Ti 'mali' su ovoga puta pobijedili 'velike', i uskoro će i sami imati priliku braniti osvojene medalje i reputaciju koja dolazi sa slavom i novcem kojeg će nakon Pekinga sigurno biti više.
Jasmin Repeša - odrekao se stalne plaće u reprezentaciji, zarađuje oko 500.000 eura godišnje u klubu
Poantu ove priče sažeo je nakon polufinalnog poraza od Francuske Lino Červar u jednu rečenicu:
"U izobilju glava nije budna!", kaže Lino.
On je, inače, najplaćeniji hrvatski izbornik u Pekingu s 50.000 kuna.