Danas više nije pitanje je li HNS zamračio skoro 4.000 karata za četvrtfinale, nego kako doći do papirića čija je početna cijena 500 eura. Mjesto na Prateru je skupo, koliko nudite?
Pomama za nogometom i hrvatskom reprezentacijom ovih je dana ozbiljno narušila zdravlje HNS-ovog povjerenika za ulaznice Nikše Martinca.
Čovjek koji u svojim rukama drži sudbine tisuća hrvatskih navijača posljednjih je dana vjerojatno najtraženiji Hrvat, ali ta vam informacija zasigurno neće pomoći ako vam tata nije direktor u INA-i ili Agrokoru, primjerice.
Priča o ulaznicama za četvrtfinale i nije toliko komplicirana. HNS je u internetski bubanj ubacio 5.600 karata, a navijači su rezervirali jedva četvrtinu. Oko 4.000 ulaznica je ostalo Savezu, a kako je išla podjela kolača pita se danas oko sto tisuća navijača koji su krenuli prema Beču, u nadi da će za neku normalnu cijenu kupiti svoje mjesto na Prateru.
Međutim, to je nemoguća misija. U četvrtak je najjeftinija karta na Stephanplatzu koštala 650 eura. Ako se znate cjenkati možda spustite cijenu na 500, ali ispod – nema šanse.
Dva dana prije utakmice je puštena lažna informacija kako će jedan dio karata ići u dodatnu prodaju, a radilo se najvjerojatnije o pretpostavci da je HNS onih 4.000 s početka priče vratio UEFA-i.
Nagađa se i da su u Savezu dio svoga blaga odlučili podijeliti narodu, što se moglo pretpostaviti iz riječi tajnika Zorislava Srebrića:
"Manji dio ulaznica još bi se mogao naći u prodaji."
Navijači sljedeću noć nisu spavali, a ujutro ih je dočekalo neugodno iznenađenje:
"Ulaznica nema! Tko vam je to rekao?"
Razočaranim ljudima je nastalu situaciju pokušao objasniti Nikša Martinac, ali je skoro nastradao jer neki nisu željeli čuti riječ "nema".
Istina je da karata u prodaji više nema, ali zato crno tržište cvjeta. Pretpostavlja se da će barem nekoliko tisuća ulaznica prodavati oni najoptimističniji Austrijanci koji su se nadali prolasku svoje reprezentacije u drugi krug. I sigurno će sve prodati.
Naši su bili toliko očajni da su posljednjih dana žicali i Turke da im prodaju, jer Turci su, naime, karte kupovali na blagajni, a ne preko interneta, tog istog jutra kad je zamalo nastradao Martinčev kombi. I kod njih je sve prošlo bez problema i ružnih scena.
Za Hrvate, pak, ulaznica još ima, ali samo na "bečkoj tržnici", i to po cijeni koja će tijekom dana rasti do neba. Na kraju će, čini se, uspjeti samo oni koji su za djelić Vatrenog sna o polufinalu spremni uložiti i "vlastitu suprugu".