Fetišizam je fiksacija na nežive objekte ili dijelove tijela koji nisu prvenstveno seksualne prirode te prisilna potreba za njihovim korištenjem u svrhu postizanja seksualnog zadovoljstva.
Predmeti ili dijelovi tijela postaju seksualni simboli, fetiši. Jednom kad se uspostavi fetišizam postaje kronično, dugotrajno stanje, odnosno obrazac ponašanja.
Fetišizam je oblik parafilije. Parafilija je stanje kad seksualno uzbuđenje i zadovoljstvo osobe ovise o fantaziranju i provođenju seksualnog ponašanja koje je neuobičajeno ili ekstremno. Može uključivati neki objekt ili subjekt (djecu, životinje, različite fetiše), ili određeni čin (npr. nanošenje boli, pokazivanje dijelova tijela itd.). Usmjerenost parafilije uglavnom je vrlo osobita i nepromjenjiva.
Fetiši mogu biti neživi ili živi.
Fetiši iz grupe neživih objekata mogu se podijeliti u dvije grupe: fetiš oblika i fetiš medij. Kod fetiša oblika važan je objekt i njegov oblik, kao npr. cipele s visokom potpeticom. Kod fetiša medija važan je materijal od kojeg je predmet izrađen, npr. svila ili koža.
Iako je lista predmeta koje fetišisti koriste za seksualno zadovoljenje neiscrpna, među najčešćim predmetima su: ženske donje gaćice, hulahopke, svilene spavaćice, cipele, čizme, rukavice, školska uniforma djevojaka, aparati za zube...
Česti fetiši iz grupe medija su: koža, svila, guma ili krzno.
Objekti fetiša mogu biti i "živi", odnosno dijelovi tijela. Najčešći dijelovi tijela među fetišima su kosa, stopala, noge, stražnjica, velike grudi, male grudi.
Kad je kosa fetiš obično se radi o dugoj kosi, a često je važna određena boja kose. Neke muškarce uzbuđuju dlake ispod pazuha ili na nogama. Određene fetišiste uzbuđuju partneri s amputiranim dijelovima tijela, što bi se moglo objasniti željom za kontrolom i osjećajem snage i vladanja.
Parcijalizam je u fetišističkom smislu isključiva privlačnost određenog dijela tijela, kao npr. stopala.
Mnogim se osobama posebno sviđa jedan dio tijela, ali ne mora značiti da su fetišisti. Fetišizam je, podsjetimo se, fiksacija na objekt ili subjekt bez kojeg se ne može postići (odgovarajuće) seksualno zadovoljstvo.
Uzroci fetišizma nisu jednostavno objašnjivi. Znanstvenici teoretičari učenja vjeruju kako se fetišizam razvija u ranom djetinjstvu gdje se predmet povezuje s osobito snažnim seksualnim uzbuđenjem ili zadovoljstvom.
Drugi se ne koncentriraju na rano već na kasno djetinjstvo i adolescenciju te uvjetovanjem (kondicioniranjem) povezanim s masturbacijom. Psihoanalitička teorija uzročnosti usmjerena je na koncept obožavanja penisa i strah od kastracije.
Neki znanstvenici fetišističko ponašanje objašnjavaju kontinuitetom, pomakom od veće privlačnosti nekog objekta ili dijela tijela prema jakoj želji ili potrebi za tim fetišem u svrhu uzbuđenja i orgazma sve dok taj objekt ne postane zamjena za seksualnog partnera. Po ovoj teoriji većina muškaraca ima blage fetišističke crte – nekima se na ženama najviše sviđaju grudi, nekima noge, nekima stražnjica, a neki više vole žene određene boje kose.
Po jednoj teoriji fetišisti postaju djeca koja su promatrala ili bila žrtve neprikladnog seksualnog ponašanja.
Teorija kompenzacije kaže kako su fetišisti lišeni normalnog seksualnog zadovoljstva, pa ga nalaze u neuobičajenom seksualnom ponašanju.
Seksualna aktivnost fetišista često je depersonalizirana i usmjerena na objekt, a ne na osobu, čak i ako uključuje partnera. Pozornost je usmjerena isključivo na fetiš. Umjesto povezivanja s drugom osobom, fetišist postiže seksualno zadovoljstvo ljubljenjem cipele, glađenjem najlonki ili masturbiranjem držeći gaćice na licu.
Ova fiksacija na objekte ne smije se zamijeniti s preferiranjem pojedinih dijelova tijela kod nefetišista – čak i osobe koje nisu fetišisti mogu osobito voljeti jedan dio tijela, ali nisu fiksirani i usmjereni isključivo na njega kao fetišisti.
U nekim je slučajevima seksualni fetišizam takav da se osoba može uzbuditi i postići orgazam jedino kad se koristi fetiš. U blažim se slučajevima seksualno zadovoljstvo može postići i bez fetiša, ali je obično umanjeno.
Kad fetiš nije prisutan fetišist uzbuđenje obično postiže maštanjem o njemu. Nekim fetišistima partneri trebaju koristiti fetiš na neki poseban način da bi bio učinkovit. Npr. genitalije se trebaju trljati svilom ili partnerica treba nositi crne podvezice i cipele s visokom petom.
U većini slučajeva fetišisti ne predstavljaju opasnost za druge osobe niti svoje partnere, a fetiš upotrebljavaju u privatnim situacijama, obično tijekom masturbacije.
Kao i u svim drugim područjima seksualnosti, tanka je linija između fetišizma i seksualnih preferencija.
Također muškarca kojeg uzbuđuje žena u crnom čipkastom donjem rublju ne nazivamo fetišistom sve dok to nije osnovni fokus njegova uzbuđenja.
Fetišizam je ponekad tako ekstreman da umanjuje kvalitetu življenja, te osoba treba zatražiti liječničku pomoć.
Izvor: Medicina.hr
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
