Lido je kao ime postao sinonim za luksuz još davno u vremena elegantnih ljetovanja u venecijanskim palačama, dok se na plažu dolazilo potpuno obučen sa suncobranima koje su nosile služavke. Danas je, naravno, potpuno drugačije, no Lido je svoje ime dao mnogim plažama, hotelima, resortima, restoranima, pa čak i kasinima te jednom od najpopularnijih noćnih klubova u Parizu.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Za posjet Veneciji, naravno, ako to nije jednodnevni izlet, najbolje je odsjesti na Lidu. Mirni, zeleni otok štiti Veneciju od oluja i valova iz Jadrana jer je smješten točno u sredini između grada i mora. Otok je uzak, nekih sedam stotina metara, ali dug više od dvanaest kilometara. S jedne strane, prema moru je gotovo u čitavoj dužini široka pješčana plaža, što ga čini vrlo poželjnom destinacijom za odmor. Kako sami domaćini tvrde to ga čini "najugodnijim ljetovalištem sjevernog Jadrana". Ponukan tim sloganom, a poznajući obližnja talijanska ljetovališta kao što u Grado, Bibione i Lido di Jesolo, odlučih posjetiti i Lido di Venezia. Razvikani Lido je mjesto u kojem se svakog rujna održava poznati filmski festival i u kojem postoje dva klasična luksuzna hotela s početka stoljeća, gore već spomenuti Grand hotel te Excelsior. U njima obitavaju filmske zvijezde koje stižu na sportski aerodrom na samom otoku, iako ni onaj glavni Marco Polo pored Mestrea nije daleko. Naime na Lidu postoje dva paralelna svijeta. Jedan onaj superluksuzni koji uključuje privatne limuzine, jahte, avione, sobe i apartmane koji koštaju i do nekoliko tisuća eura na dan i onaj drugi, običan turistički. U ovom našem običnom sobe su između nekih pedesetak eura za hotele s dvije zvjezdice, stotinjak za one s tri i oko stotinu i pedeset za noć u hotelu s četiri zvjezdice. Kod odabira hotela treba biti vrlo pažljiv iako je gotovo nemoguće saznati pravu istinu prije samog dolaska o stvarnoj kvaliteti hotela. Talijanski hoteli, pogotovo oko najpoznatijih turističkih središta, vrlo su često ofucani i ispod standarda kojim se diče.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Srce otoka je glavna avenija Santa Maria Elizabeta. U njoj i oko nje je smješteno mnogo hotela, restorana, kafića i trgovina, pa je glavno šetalište u predvečerje. Na njenom početku je pristanište za vaporeto, gradske brodske linije koje svakih petnaestak minuta voze prema Veneciji. Vožnja do Markovog trga traje nešto više od deset minuta, tako da je Lido puno bolji i mirniji izbor za boravak nego sama Venecija pretrpana hordama turista, pogotovo ljeti. Vožnja je 6,5 eura u jednom smjeru, a vaporeto vozi čitavu noć, iako nešto rjeđe. Boravak na Lidu pruža mogućnost za posjet Veneciji u različita doba dana, a grad je najljepši navečer kada nestanu gužve i vrlo je lijepo osvijetljen. Na Lido vozi i trajekt iz Troncehtta iza onih velikih garaža na ulazu u Veneciju. Obala okrenuta Veneciji je vrlo zelena, u parkovima je mnogo starih lijepo uređenih vila starinskog štiha. Na otoku je vrlo malo novogradnji, očito su talijanski zakoni puno stroži glede apartmanizacije i izgradnje ružnih višekatnica na obali.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Druga strana otoka je nekih stotinjak metara široka pješčana plaža, djelomično u koncesiji hotela, a djelomično otvorena za sve, no također s dosta koncesija beach klubova koji nude sve moguće sadržaje primijenjene udobnosti kupaca. Najam ležaljki sa suncobranom je tridesetak eura, a drvenih kućica s tendama i do stotinjak. Svi ti sadržaji su udaljeni od same obale u onoj polovici plaže bližoj cesti. Dio do samog mora je čitavom dužinom bez ikakvih ležaljki, tako da se oni koji ne žele platiti najam mogu normalno kupati. Većna turista su Talijani, no ima i dosta Austrijanaca, Nijemaca, Engleza i Mađara. Turisti su isti kao i kod nas, na plažu dolaze pod teretom raznih drangulija, sjedaljki, gumenih čamčića, frižidera s hranom i svega ostalog teškog i nepotrebnog. Cijene u Italiji jesu nekih dvadesetak posto više nego kod nas, a kako je kriza u Europi nigdje se ne vidi neko prekomjerno trošenje.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Restorani su svakakvi i ne mogu reći da sam ostao previše oduševljen ponudom. Daleko najbolje su pizze, one prave talijanske tanke s mozzarelom i pravom šunkom, te tjestenine raznih vrsta. Vina su pristojne cijene u odnosu na kvalitetu, dvadesetak eura za korektan sauvignon iz Collia. Ponuda riba je prilično slaba i kako mi se čini ograničena je na brancine i orade iz uzgoja tako da nisam htio probati. Škampa je malo, uglavnom su gamberetti, tj. kozice manje ili veće. Večera za dvije osobe s dva jela i bocom vina je nekih osamdesetak eura. Ima i skupljih restorana u kojima su cijene dva ili tri puta više, no njih je razmjerno malo. Većina gostiju iz hotela nema večere, tako da svakog dana jede vani jer su hoteli mali s po dvadesetak soba i nemaju restorane osim sale za doručak. Za preporučiti je svakako Albergo Ausonia u glavnoj ulici, originalno uređen i elegantan hotel vrlo dobrih soba i ljubaznog osoblja.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Turizam ovdje nije na nekom većem nivou nego kod nas, no ipak ima nekoliko bitnih razlika. Grad je uređen, to se vidi na svakom koraku. Ulice, trgovi, zgrade i njihov okoliš izgledaju čisto, uredno i puno je cvijeća. Jesu li to postigli nekim zakonima ili sam grad ulaže u uređenje, to ne znam, ali svakako je to nešto na čemu bi morali poraditi naši centri. Nije samo uređen centar nego čitav otok. Plaže su vrlo čiste, stalno netko hoda i kupi smeće, iako je more mutno zbog pijeska, doima se čistim. Na ulicama nema štandova koji prodaju kinesku šrot robu, ali ima dosta butika s cipelama i odjećom po pristojnim cijenama. Ipak je to Italija. Neke posebne zabave nema ili ja u tih par dana nisam čuo za nju. Navečer ima ljudi do nekih deset sati do kada rade trgovine. Oko ponoći je već sve manje više pusto, zatvaraju se lokali iz kojih ne tjeraju goste jer ih nema. Mnogi lokali, kao i trgovine ne rade jedan dan u tjednu bez obzira na turističku sezonu.
(klik! na sliku za uvećani prikaz)
Konobari po restoranima su skloni prevarama, pa je potrebno paziti na račun. Nisam primijetio da se baš trgaju oko gostiju i ne čine mi se ništa boljim od naših. Sve u svemu ne mogu tvrditi da je turizam s one strane Jadrana puno kvalitetniji. Da nije Venecije ne bi bilo puno prednosti osim samog uređenja mjesta i bolje ponude za trošenje novca.
Prethodni članci:
Do Auxerrea (11.08.2008.)
Zürich i mi (04.08.2008.)
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
