Nedavna nesreća u zračnoj luci Tonoctin, u glavnom gradu Hondurasa Tegucigalpi, kad se zrakoplov nije zaustavio na vrijeme, nego je odsklizao preko mokre piste na obližnju prometnicu i skršio nekoliko automobila, skrenula je pozornost javnosti na tamošnje opasne uvjete. Pista Tonoctina i inače se smatra jednom od najopasnijih na svijetu. Zračna luka smještena je u kotlini među brdima, pa umijeće pilota da se spusti i na vrijeme zakoči mora biti vrlo veliko. Kako tvrde očevici, putnici prilikom svakog spuštanja, kad zrakoplov stane, plješću i vesele se. Na sreću, u Hondurasu postoji još jedna zračna luka, San Pedro Sula, za međunarodne letove iz Amerike, koja se čini boljim izborom od rizičnog Tonoctina u Tegucigalpi.
No, nije to jedina problematična zračna luka na svijetu. Takvih ima više, a neke od njih vrlo su poznate. Među najgore svakako spada i Paro u maloj himalajskoj državici Butan, koja je također smještena među visokim brdima. Piloti govore kako se prilikom svakog slijetanja upale kontrolne lampice koje upozoravaju na prebrzo spuštanje i preveliki kut nagiba, dok zrakoplov vijuga kroz uski kanjon prema pisti na nadmorskoj visini od 2400 metara, okruženoj dvostruko višim vrhovima Himalaje. Za sada postoji samo osam pilota, kompanije Druk Air, s dozvolom za slijetanje na Paro. U Europi postoji slična pista, Altiport u Courchevelu, poznatome mondenom skijalištu u Francuskoj. Do njega sezonski lete manji Fokkeri, ATR-iji i Dashevi iz nekih europskih metropola, a većina zrakoplova su jetovi bogataša koji tamo zimuju. Za letenje u tu i slične zračne luke postoji posebna dozvola koja se dobije nakon ozbiljnog treninga i samo piloti s tom dozvolom smiju letjeti u njih. Nama najbliža zračna luka u takvom okruženju je ona u Innsbrucku, do koje se leti između planina.
 |
| Princess Juliana na karipskom otoku St. Martin |
Zračnih luka zahtjevnih za slijetanje ima i na moru, poglavito na otocima, a svakako je najspektakularnija pista 05 zračne luke Funchal na portugalskom otoku Madeiri. Tisuću kilometara udaljen od kopna, taj brdoviti otok gotovo da nema ravnog dijela na kojemu se mogla izgraditi zračna luka. Pista je 2000. godine produžena na visokim betonskim stupovima iznad mora, tako da je trećina piste poput mosta bez kraja. S jedne strane omeđena visokim planinama, s druge provalijom prema Atlantiku, zahtijeva posebno obučene pilote koji usmjeravaju zrakoplov prema brdima, da bi ga posljednjoj sekundi okrenuli prema pisti. U tu zračnu luku lete mnoge europske zrakoplovne kompanije i podosta čartera. Slična je, a opet drukčija pista zračne luke Princess Juliana na karipskom otoku St. Martin. Pista je vrlo kratka, samo nekih 2200 metara, što je dovoljno za male i srednje velike zrakoplove, no na nju slijeću i interkontinentalni Boinzi 747, kao i Airbusovi 340 iz Europe i Amerike. Zračna luka jedna je od najprometnijih na Karibima, a zrakoplovi u brišućem letu slijeću iznad glava kupaca na plaži Maho i tik iznad ograde pokušavaju pogoditi sam početak piste kako bi imali dovoljno vremena za naglo kočenje. Slična preciznost potrebna je i na Gibraltaru, gdje kratka pista počinje u moru, a završava u gradu. Čim zrakoplov dotakne pistu, odmah počinje naglo kočenje kako bi se stigao zaustaviti. U suprotnom, završio bi u kafiću s druge strane ograde.
 |
| Maho |
Neke velike i svjetski poznate zračne luke jednostavno su na pogrešnome mjestu, ili zbog mikroklimatskih uvjeta ili to tako izgleda danas, nakon što su se obližnji gradovi proširili. Na jednom od takvih mjesta je i Reagan International Airport u Washingtonu. Ne toliko zbog vjetrova s rijeke Potomac, koliko zbog vladine zabrane letova u blizini vladinih objekata, tako da je za pilote izazov kako provući zrakoplov kroz iglenu ušicu slobodnog prostora. Kako je to izbjegavati zgrade CIA-e i Pentagona, najbolje zna pilot male privatne Cessne koji je zalutao nad grad u ožujku prošle godine. U minuti je prekinuta sjednica Kongresa, koji je u cijelosti evakuiran, dok su zrakoplov okružili mlazni vojni presretači. Naravno, poslan mu je i račun za troškove akcije. Prilikom uzlijetanja, koje mora biti vrlo strmo, zabranjen je lijevi zavoj kako zrakoplov ne bi došao previše blizu Bijele kuće.
Posebna je priča J.F.K. u New Yorku. Piloti moraju izbjegavati jak promet s te zračne luke, ali i s obližnje dvije, La Guardije i Newarka. Uz to je 1964. donesena posebna odluka o ograničavanju buke zbog lokalnog stanovništva, tako da se ne smije letjeti punim gasom, a za kraj čeka pista 13L koja završava u moru, tako da je doživljaj potpun. Zračne luke koje su u blizini gradova, a pogotovo one koji i jesu u gradovima, problem su same za sebe. LAX, velika međunarodna zračna luka Los Angelesa, doslovce je u samom gradu, samo s jedne strane otvorena prema moru, San Diego također je u centru grada, ali niz je godina primat držao hongkonški Kai Tak. Sjećam se legendarnih slijetanja kad bi zrakoplov zaokružio iznad zaljeva Victoria i ušao među nebodere, tako da su u posljednjim trenucima leta bili viši od zrakoplova. Doslovce se moglo vidjeti što tko radi u obližnjim stanovima. Prije desetak godina otvorena je nova zračna luka na nasutom otoku u moru, no stari Kai Tak i dalje služi regionalnom prometu.
Kod nas u Hrvatskoj situacija je puno bolja, iako postoje neke zamjerke. U razgovoru s pilotima velikih putničkih zrakoplova, te onih malih privatnih, čuo sam nekoliko komentara o svakoj zračnoj luci. Općenito se najboljom smatra ona u Zadru jer ima najviše pista, iako jednu od njih presijeca lokalna cesta po kojoj se promet zaustavljao rampom. Zagrebački je imao veliki problem s maglom jer je, kako kažu, za Drugog svjetskog rata namjerno građen na tome mjestu kako bi Nijemci u magli sakrili zrakoplove. Otkako je nabavljena najmodernija oprema, u zagrebačku zračnu luku mogu se spustiti svi zrakoplovi bez obzira na vidljivost. Dubrovačka je osjetljiva na bočne udare vjetra, kao i splitska, koja još ima problema i s pticama iz obližnjeg rezervata. Za krčku zračnu luku kažu da je najgora, s obzirom na položaj ukoso prema smjeru bure, a najbolja je pista u Puli. Ona je, naime, duža od standarda zbog nekadašnje baze MiG-ova kojima je trebala duga pista.
Izvor: Vlado Šestan za Travel
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
