Duboka šuma Gorskoga kotara, djevičanska plaža Goa u južnoj Indiji, Malibu na Tihom oceanu... Sva ta mjesta izgledaju idilično, čisto, nezagađeno. No je li zaista tako? Izgled raja ponekad vara.
Sve više svjetskih putnika traži mjesto gdje mogu duboko udahnuti čist zrak. Šanse za takvo što sve su manje, jer iz dana u dan zagađenje zraka širi se našim planetom, bez otpora i bez stvarne želje – uz nekoliko iznimaka – da se nešto promijeni. Sve potpisane povelje i deklaracije dobre su u teoriji i vjerojatno iza njih stoji dobra namjera, no u praksi situacija je sve gora, pa prošetajmo svijetom i potražimo čist zrak.
Malo je mjesta na svijetu koja u svojim brošurama mogu dokazano ponuditi nešto zapravo toliko esencijalno kao što je nezagađen zrak. Dođete li u duboku šumu bilo gdje u Europi, ili u azijsku džunglu, vrlo je vjerojatno da će zrak biti zagađen mikroskopskim česticama iz neke udaljene industrijske regije ili s autoceste. Tasmanija, Havaji, Antarktika, neki slabije nastanjeni udaljeni otoci Tihog oceana... Malo mjesta može se pohvaliti svježim zrakom. Čak ni Aljaska nije potpuno čista, jer čestice iz sibirskih rudnika ugljena ne poznaju granice.
Teško je danas na svijetu pronaći mjesto gdje doista možemo udahnuti pravi svježi zrak. Ne postoji mjerodavno tijelo koje bi moglo izdati popis mjesta s nezagađenim zrakom, a čak i definicija čistog zraka nije standardna i varira od zemlje do zemlje.
Kvaliteta zraka mjeri se u posebnim postajama koje lokalne vlasti postavljaju na raznim mjestima u državi kako bi pratile stupanj zagađenja i dugoročne promjene u količini ugljikova dioksida i ozona. Najmodernije od njih mjere količine više od 250 raznih čestica zagađenja, koje nisu sve podjednako štetne za naše zdravlje. U zraku koji izgleda čist može biti mnogo nevidljivih štetnih čestica, dok magla može sadržavati samo sitne kapljice vode, što znači da nije sve onako kako se čini na prvi pogled. Bitno je i gdje se postaje za mjerenje kakvoće zraka nalaze.
Primjerice, logično je da postaja za mjerenje kakvoće zraka na Havajima koja je smještena u milijunskome gradu Honoluluu daje posve drukčije rezultate od one smještene na vrhu Mauna Loe (otok Hawaii), na gotovo četiri tisuće metara nadmorske visine, gdje je zrak gotovo potpuno čist. Zagađenje ovisi i o godišnjem dobu. Primjerice, lagana hladna kiša može bitno promijeniti sastav zraka. Jedno od najčistijih mjesta na svijetu jest južni Tihi ocean, no samo u doba kišne sezone. Drugim riječima, samo podaci iz mjernih postaja ne mogu nam dati konkretan odgovor na pitanje gdje je na svijetu zrak najčistiji.
Prema tome čitava kontinentalna Europa ne može se naći na toj listi. Industrijske zone šalju svoje čestice diljem kontinenta, a u kombinaciji s velikim brojem dizelskih motora, teško se bilo koje mjesto u Europi može nazvati čistim. U mnogim je nacionalnim parkovima zrak, bez obzira na to kako čisto izgledao, daleko od nezagađenog.
Udaljeni tropski otoci također su rizični, ne toliko zbog industrije, koliko zbog starih automobila u koje nisu ugrađeni katalizatori. Marc Jacobs, profesor na Sveučilištu Stanford, tvrdi da tisuću takvih starih automobila onečišćuje zrak kao stotinu tisuća modernih, opremljenih katalizatorima. Drugi značajni uzroci zagađivanja zraka su paljenje velikih plantaža šećerne trske nakon berbe, te paljenje šikara i šuma kako bi se povećala poljoprivredna površina, što je čest slučaj na Karibima, Tahitiju i u ekvatorijalnom pojasu Azije i Južne Amerike.
Profesor s Harvarda Daniel Jacob tvrdi pak da zrak cirkulira prema istoku, i to vrlo brzo: "Zračne molekule na sjevernoj hemisferi otprilike u mjesec dana obiđu svijet, no treba im više od godinu dana da preko ekvatora prijeđu na južnu hemisferu zbog ustajalog zraka oko ekvatora."
NASA i Svjetska meteorološka organizacija ponudile su podatke o tome gdje bi na svijetu zrak mogao biti najčistiji.
Tasmanija: Zrak je čist poput onog na Antarktici. Najbolje vrijeme za posjet je ljeto, i to južna strana otoka, gdje su organizirane pješačke ture po djevičanskoj obali u trajanju od osam dana.
Big Island, Hawaii: Mauna Loa, vrh ugaslog vulkana, pretendira na to da ima najčistiji zrak na sjevernoj hemisferi unatoč zagađenjima koja dolaze iz Kine, jer nečiste čestice nailaze na barijeru vrućeg zraka pa se ne penju prema vrhu.
Island: Prolaz zraka preko slabo nastanjenog dijela Kanade i Grenlanda kišama se očisti od onečišćenja prije nego što dođe do Islanda. Način dobivanja energije na Islandu jedinstven je na svijetu – postrojenja koriste hidroelektrične i geotermalne izvore. Najbolji način avanturističkog istraživanja otoka jest sjesti na konja, umjesto korištenja konjskih snaga. Ture na konjima vode posjetitelja tragovima Vikinga, koji su i donijeli tu plemenitu životinju na otok.
Rt dobre nade, Južna Afrika: Unatoč razvijenoj industriji Južne Afrike, sam poluotok, duboko na mjestu gdje se miješaju vode Indijskog i Atlantskog oceana, najčistija je točka Afrike, dok je posve različita situacija u obližnjem velegradu Cape Townu. Najbolje doba za posjet je naša jesen, kad na južnoj hemisferi zavlada proljeće i kad čitav Cape Peninsula procvjeta bojama divljeg cvijeća.
Tahiti: Maknete li se iz Papeetea, glavnoga grada te otočne državice, zagušenog starim automobilima i motociklima, udaljene, rijetko naseljene lagune i obližnji otoci neka su od najčistijih mjesta na svijetu. Bora Bora, poznata kao jedan od najljepših otoka svijeta, posebno je mjesto koje svakako za života treba posjetiti.
Patagonija, Argentina: Južni vrh kontinenta toliko je čist da čak i mjerna postaja, udaljena samo tri kilometra od grada Ushuaije, veći dio godine registrira zrak bez zagađenja. Tome pomaže i više od 160 kišnih dana godišnje i potpuni nedostatak industrije. Najbolje je posjetiti Patagoniju u doba naše zime, pogotovo ako se kombinira s obilaskom čileanskog nacionalnog parka Torres del Paine, koji je UNESCO 1978. godine proglasio svjetskom baštinom biosfere.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
