More je bilo mirno, brodova skoro ništa, tako je prošlo tri sata od Kornata do Komiže. Jedini otočić na putu je bio Blitvenica na kojem je još jedan upečatljivi spomenik. Piše: V. Šestan.
Kopno je bilo udaljeno u plavičastoj izmaglici, osim velikog bijelog kumulusa koji je poput šlaga bio negdje daleko u zaleđu. S druge strane je bio Svetac. Tajnoviti otok na pola puta do Italije. Kažu mi mještani Komiže da na njemu živi samo jedna starija stanovnica, gospođa Antonija Žanki.
Nekad je otok bio naseljen, osamdesetak otočana su uglavnom bili članovi velike obitelji Žanki. Bili su sakupljači smole koja se koristila u brodogradnji. Bilo bi dobro jednom posjetiti ga, no ovaj puta nije u planu, lučica je dobra samo za lijepa vremena.
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
S obzirom na vijesti o vremenskim nepogodama koje su stizale sa sjevernog Jadrana, ovdje smo se osjećali kao da smo na nekom drugom svijetu, što se samo pojačalo stigavši u Komižu.
Ovdje kao da je vrijeme stalo. Komiža se vrlo malo promijenila posljednjih desetak godina, tek tu i tamo neka novogradnja, no središte mjesta srećom izgleda kao nekada, uključujući i podosta napuštenih kuća. Atmosfera je polagana i opuštena, a da nema raznih plovila vezanih uz austrougarski mol lako bi bilo zamisliti kako je ovdje bilo u prošlom stoljeću, iako je tada vjerojatno bilo puno življe nego što je danas.
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
Turista je malo, barem tako kažu ugostitelji koji tvrde da ih je manje barem tridesetak posto nego lani. Nije niti čudo, vezanje za mol za brodove veće od 20 m stoji 900 kn po danu plus boravišne takse. Očekuje se invazija Talijana, no i to traje relativno kratko. Tri, četiri tjedna i gotovo. Italija je blizu, kažu da brzi brodovi stižu za manje od dva sata s talijanske obale. Nije ni čudo da dolaze na ovu stranu Jadrana, jer njihova baš i nije atraktivna, barem ne njihova obala Jadrana. Nautičari su ipak dobri gosti, a i komiški restorani Jastožera i Bako su poznati i daleko izvan naših granica, tako da se čini da barem oni dobro posluju.
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
Osim njih za preporučiti su jeftinija konoba Barba i riblji restoran na glavnoj rivi. Meni je Komiža draga jer izgleda poput nekog bisera podno visokog zelenog zaleđa i jedno je od najljepših otočnih mjesta. Ovdje se živi drugačijim ritmom i čini se da su problemi negdje daleko na kopnu u nekom drugom užurbanom vremenu. Kome je stalo do mira i opuštenosti Komiža je odličan izbor mjesta za odmor. Ima zgodnih apartmana i soba u starim kamenim kućama u prvom redu uz more. I iako nema neke velike plaže pune sportskih i zabavnih sadržaja, izgleda da je lako pronaći svoje mjesto pod suncem, pogotovo sada kada su plaže poluprazne.
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
Zanimljiv program ima Festival Otoka Vis, no traje samo do 31. srpnja. Kad dosadi plaža i prženje na suncu valja krenuti u unutrašnjost otoka jer Vis spada među deset najočuvanijih otoka Sredozemlja po svjetskoj organizaciji WWF.
Osobno mi je najdraže jutro u Komiži kada se mještani i turisti skupljaju po kafićima na rivi. Kod Geze (kafić Speed) je mjesto gdje se prepričavaju najnovija događanja i gleda tko je kako obučen i što nosi s placa koji je iza ugla sa svoja čak tri štanda. Novina i tako nema dok ne dođe prvi kamion iz Splita, tako da je bitno baratati novim informacijama. Uz rivu je vezana i replika viške falkuše, drvenog broda savršene linije kojim su na jedro ili na vesla ribari oplovili ovaj dio Jadrana. Do sredine tridesetih godina prošlog stoljeća se održavala regata falkuša do Palagruže, ne iz sportskog hira nego kao utrka za najbolje ribarske pošte.
(kliknite na sliku za uvećani prikaz)
Na ribolov se ide i danas, a nitko na Jadranu nije poznat po lovu na jastoge kao Komižani. Šest stotina kuna za kilu je cijena u restoranima, što je skupo, ali i jeftinije od mnogih drugih razvikanih restorana na Jadranu i dobro ga je s užitkom pojesti na neki od mnogih načina pripreme. Sadrži puno kolesterola, ali ljeto je i ne jede se svaki dan. Sutra idemo dalje pored Stinive prema Budihovcu i Stončici. Prijatelj Đani iz Bibinja je nabavio odličnu ribu pa je vrijeme za roštilj.