Svega tu ima, od trajekata do svih mogućih vrsta plovila, ribarskih brodova i brzih turističkih jurilica. Najzanimljivije je pred Ždrilcem. Uski prolaz ispod mosta koji povezuje ta dva otoka je pravi ispit za sve voditelje brodica i kapetane. Dovoljno je širok da kroz njega prođu manji linijski brodovi te trabakuli puni turista na putu prema Telašćici, no ponekad je preuzak za obične glisere, pogotovo ako su pokretani alkoholnim parama.
kliknite na sliku za uvećani prikaz
Visina mosta je 17 metara i često se uzima kao mjerilo veličine jedrilice, naime treba imati toliko visoki jarbol da se ne može proći ispod mosta. Onda je to prava jedrilica. Slično kao što se brodovlasnici u marini na Palmižani hvale čiji brod više troši, odnosno tako je bilo do lani, a s obzirom na nove cijene goriva možda ove godine prestane.
kliknite na sliku za uvećani prikaz
Prolaskom kroz Ždrelac otvara se sasvim drugačija vizura. Dugi Otok i mnogo malih otočića ispred još jednog prolaza Mala Proversa kao da pripremaju oko na ulazak u kornatski arhipelag. Proversa je također vrlo uska, nema mosta, ali ima restorančić u kojemu je glavna zabava gledanje i mahanje brodovima u prolazu. Najzabavniji su svakako turistički brodovi na povratku iz Telašćice na kojima trešti muzika. Većina tih izletnika misli su bili na Kornatima, jer im prodaju takve izlete, no uglavnom završe u uvali Telašćici na Dugom otoku koja je park prirode. Uvala je predivna, pogotovo ako se popne na stijene koje su okomito odrezane prema Italiji, no ne spada u Kornate.
Kornatski arhipelag spada među najljepše i najpoznatije skupine otoka na Mediteranu. Svjetionik impozantne visine na otoku Sestrice je poput čuvara. Morski put između otoka je pravo uživanje. S jedne strane, prema obali je veliki Kornat, a s druge mnoštvo manjih i većih otoka i otočića. Pogled se mijenja dok plovimo, a u kasno popodne kontrasti duboke modre boje mora i žute, suhe trave na otocima prošarane stijenama i zidovima je posebno dojmljiva. Otoci Levrnaka, Mana, Piškera, Lavsa, Smokvica, Kurba vela te mnogi manje poznatih imena uokviruju prolaz prema jugu.
kliknite na sliku za uvećani prikaz
Mi smo se zaustavili na Smokvici u maloj uvali Lojena. Na dnu plitke uvale je nekoliko restorana, uglavnom sezonskih u kojima se može jesti svježa riba. Izabrali smo Piccolo ispred kojeg je i mali mol s murinzima, no potrebno je najaviti se na telefon i rezervirati mjesto uz koje ide i obavezna večera. Škarpina al forno je bila sasvim dobra, a pogotovo su bile ukusne salate od hobotnica, tune i kozica. Domaća pašteta od tune je svakako za preporučiti. Cijene na ovakvim mjestima, s obzirom da sva opskrba dolazi brodovima s kopna, nisu previsoke.
kliknite na sliku za uvećani prikaz
Četiri stotine kuna za kilogram bijele ribe je prihvatljiva cijena, a u mnogim razvikanijim restoranima je mnogo viša, dakle večera za nekih pedesetak eura po osobi nije za neko pamćenje, no za strance je jeftina, što se i vidjelo jer smo mi jedini od gostiju za desetak stolova bili Hrvati. Ostalo su bili uglavnom Slovenci i Talijani.
Rano jutro na Kornatima je posebno lijepo. Svijetloplavo pješčano dno, modro more, i tišina bonace je doživljaj koji treba ponoviti što češće. To je ona prava ljepota Jadrana.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
