Jahte i jedrilice, one prave, koštaju negdje između pola milijuna eurića pa do preko milijuna. One ekstremno velike i ekstremno skupe ne želim niti spominjati.
Ove, recimo, jeftinije su u najmu za oko pet tisuća eura tjedno. Uz tu cifru još treba dodati dnevnice skipera (oko 100 eura po danu), naftu (od stotinu pa do tisuću eurića na sat vožnje), lučke i ine pristojbe, tako da se cifra brzo popenje na desetak tisuća.
S večerama, jer na takvom brodu se ne može jesti kruh i paradajz, trošak lako postane i puno viši. Za taj se novac može boraviti primjerice na Baliju, Karibima ili nekoj sličnoj destinaciji i to neka dva tjedna u luksuznom hotelu, uključujući avion, uslužno osoblje i egzotično okruženje.
Što se dobije za taj novac? Puno i malo, ovisi o kutu gledanja. Jahta sama po sebi jest luksuzna, no taj luksuz, s obzirom na ipak skučeni prostor, manji je usporedimo li ga s dobrim apartmanom ili hotelskom sobom.
Najbolje od svega je da se plovi i da svaki dan možete biti na nekom drugom mjestu. Može se spavati po lijepim romantičnim uvalama, ako nema nevere, jakog vjetra ili ako postoje vezovi živopisno nazvani corpo morte ili mrtvo tijelo, što znači teški betonski blokovi pod morem s lancem do bove na površini.
kliknite za veći prikaz
Takva mjesta nipošto nisu prazna i samo za vas jer, pogotovo u sezoni, najpoznatije su uvale pune brodova i jedrilica. Često se mora vezati već oko podne jer kasnije nema mjesta.
Slično je i s marinama. Nalik na autokampove plovila su stisnuta jedno uz drugo. Privatnosti nimalo, osim što susjedi gledaju što kuhate i radite, zvukovi iz ostalih brodova su pravi teatar.
Od svađanja na različitim jezicima do hrkanja i glasnog ispuštanja plinova. Sanitarni čvorovi u marinama i jesu isti kao u autokampovima, manje ili više prljavi ili čisti, restorani precijenjeni, a trgovine što bliže obali to su skuplje i slabije opskrbljene.
Vezati se u lukama je obično puno zanimljivije. Mrzovoljni konobari, loši restorani, neljubazni ljudi (čast iznimkama), raspojasani tinejdžeri koji u pravilu noći provode na jedinom molu u selu i koji do jutra pijani i napušeni uz raštimanu gitaru zavijaju domaće uspješnice. Obično se smjeste točno preko puta jahte.
Ne generaliziram, no često je tako. Mjesta na moru su različita, negdje je tiho i mirno, negdje opet party do zore. Sve ovisi o ukusu i ideji što znači idealan odmor.
kliknite za veći prikaz
Ima mjesta na Jadranu koja su in i cijeli imidž daleko prelazi stvarno stanje, no dobar je za promidžbu. Na Hvaru se primjerice nema gdje vezati jer su turistički trabakuli u nekoliko nizova vezani jedan za drugoga, a linijski brodovi Jadrolinije trebaju dosta prostora.
Na rivi i u kafićima tulum traje cijele noći. Na Bolu je slično, no tamo se još teže vezati jer je manje mjesta. Većina drugih otočkih mjesta izgleda kao da je vrijeme stalo prije dvadeset godina, no i to ima svog šarma.
Svaki brod mora prije ili kasnije u marinu ili neko mjesto po vodu, namirnice, gorivo, novine ili bilo što drugo. Posebna tlaka su benzinske crpke.
U redu se može čekati i po nekoliko sati. Razloga je više. Kao prvo benzinskih stanica koje su prilagođene brodovima je na Jadranu kronično premalo. Drugo, većina ih je napravljena još davnih dana, pa su crpke stare i vrlo spore.
Punjenje jednog broda od recimo tisuću litara goriva može potrajati preko pola sata. Za to vrijeme u redu se guraju jedrilice, jahte, gliseri, nervoza je ogromna i uvijek se čudim kako se dogodi relativno malo sudara u tom naguravanju.
kliknite za veći prikaz
Meni su osobno najdraži brodovi u vlasništvu prijatelja jer je tada stres puno manji, a i većina, iako žabara iz unutrašnjosti, manje-više sposobna je za upravljanje.
Sama vožnja po moru i nije toliko zahtjevna, pogotovo za lijepog vremena, no na muci se poznaju junaci, pa je svako vezanje ili sidrenje doživljaj za sebe.
Hrvatsko more obiluje predivnim otocima, gradićima koji su biser europske baštine i arhitekture, sačuvanom prirodom i nezagađenim okolišem. Na nama je da to naučimo cijeniti i sačuvati te prestanemo sustavno uništavati.
Jedno je reći: "Znam ja da je naše more najljepše na svijetu", a drugo je stvarno se pobrinuti i da takvo ostane. Mnogi će reći da turisti zagađuju obalu, no najviše je zagađujemo mi sami, počevši od divlje gradnje betonskih mastodonata, što se najbolje vidi iz broda do bacanja svega i svačega u more, što se također dobro vidi zaronite li i na najudaljenijim plažama.
kliknite za veći prikaz
Moja gita počinje sljedeći tjedan, pa ću zahvaljujući čudu zvanom bezična mreža moći slati izvještaje s lica mjesta. Najbolje je ne imati nikakav plan rute i ići kuda te more odnese.
Piše:
|