Bicikl, vozilo na dva kotača, nije samo rekreativno sredstvo, ono vas može odvesti i do većine europskih zemalja. Udaljenosti su u Europi prihvatljive, a bicikl ne zagađuje okoliš, ne troši gorivo ni novac, samo kilograme. Da se ne biste osjećali izgubljeno i, nagnuti nad kartom Europe, mozgali kamo krenuti bez smjernica, nudimo vam iskušane savjete i preporuke za nezaboravnu avanturu.
Rumunjska
Važno je napomenuti da ne zaboravite prije odlaska u ovu novu članicu Europske unije opskrbiti svoj bicikl snažnom trubom. Kad se psi lutalice zalete prema vašim nogama, truba će noge spasiti, a ako završite u Karpatima, gdje stada čuvaju ovčarski psi veličine manjeg teleta koji se mogu zaletjeti prema vama iskeženih zubi, bit ćete još zahvalniji na dobroj trubi. Najzabavnija je rumunjska cesta spektakularna Transfagarasi, koja se uzdiže u kilometrima i kilometrima serpentina sve do planinskog prijevoja na visini od 2000 metara u planinama Fagarasi. Tu se nalazi i ledenjačko jezero Balea, a poslije njega slijedi nezaboravan spust. Ovu je cestu dao izgraditi Ceausescu kao još jedan od njegovih megalomanskih projekata. Zimi je zatvorena, a i ljeti je promet rijedak jer postoji cesta oko planine, pa je tako Transfagarasi idealna ruta za ljubitelje dobrih uspona.
Njemačka
Da je život jedno dugo putovanje vlakom kao u romanu ruskoga pisca Viktora Pelevina, njemački vlak bio bi ona obećana zemlja u koju bi svi željeli emigrirati. Svi regionalni vlakovi u toj zemlji imaju vagon koji je prilagođen biciklistu i njegovu biciklu. Ti su vagoni u besprijekorno čistom stanju i omogućavaju vam da udobno sjedite odmah pokraj svoga bicikla, ne strahujući za njegovu sudbinu u nekom teretnom vagonu. Uz to, platforme na peronima dovoljno su visoke i vrata dovoljno široka da nećete morati nositi bicikl uz stepenice ni uguravati ga na preuska vrata. Tako možete lako i jednostavno odabrati početnu točku za bicikliranje, ali i vratiti se natrag. Vožnja kroz ravnicu istočnoga dijela Njemačke neće vas previše iscrpiti, ali opustjela sela možda će vas iznenaditi. Berlin se ne smije propustiti, bili na biciklu ili bez njega. U Njemačkoj se možete izgubiti u megamarketima biciklističke opreme, a zatim okrijepiti biciklističkim pivom Radler, koje uz uobičajene pivske sastojke sadrži limunov sok.
Nizozemska
To je zemlja u kojoj nećete imati baš prilike trenirati brdske uspone, ali ravnica Nizozemske i bicikli su nerazdvojni. Kad osjetite kakav je tu tretman bicikla, osjećat ćete se kao u biciklističkome raju. Biciklističke staze nalaze se redovito s obje strane ceste te su ponegdje šire i od ceste za automobile. Što može više raznježiti srce jednoga okorjelog biciklista? Ondje se i poslovni ljudi ne srame voziti se na posao na biciklu u odijelu s aktovkom. U Nizozemskoj se nalazi i Groningen, najbiciklističkiji grad svijeta gdje se čak 57 posto svih putovanja odvija na biciklu. Ako se pak zaželite i neke uzbrdice, najviši vrh Nizozemske ujedno je i tromeđa Belgije, Nizozemske i Njemačke, takozvani Dreilande Punkt na 300 metara nadmorske visine.
Austrija
Donau-Radweg ili Dunavska biciklistička staza lijepa je, opuštajuća staza uz Dunav. Uz pogled na planine sigurno ćete uživati, a oni koji ipak traže nešto s više adrenalina neka se brdskim biciklima upute u austrijske Alpe. Ako se, pak, u Beču nađete bez bicikla, ondje je razvijen vrlo efikasan projekt gradskoga bicikla koji možete unajmiti vrlo povoljno. Austrijance ništa ne može omesti u bicikliranju, pa ćete ih i zimi, kad većina Hrvata spremi dvokotače u garažu, vidjeti kako jure biciklom po gradu.
Bosna i Hercegovina
Zemlja nenadmašive divlje ljepote nema nikakve biciklističke infrastrukture, ali to je ljubitelju prirode lako zaboraviti. Bosanski vozači ne voze uvijek po pravilima, zato kacigu na glavu i izaberite brdski bicikl. Cestovni bicikl ostavite doma jer je moguće da cesta ucrtana na karti kao asfaltirana ispadne loš makadam, kao cesta koja vodi iz Duvanjskog polja na Blidinjsko jezero, a brdske bicikle ne muče makadami. Zato nikako ne propustite posjetiti Bosnu, jer ako tražite pustolovine u nedirnutoj prirodi, ne trebate ići dalje od ove susjedne nam zemlje.
Moldavija
Moldaviju često zaboravimo, zaboravimo da je uopće u Europi, ali zato je možda još zanimljivija. Iako sam očekivala neku siromašniju Nizozemsku, ova je zemlja ispala najnapornija za bicikliranje. Unatoč tome što joj je najviši vrh samo tristotinjak metara, Moldavija je vrlo brežuljkasta, što objašnjava njihova dobra vina. I čini se da su štedjeli na asfaltu. Ceste napadaju brda pod najoštrijim kutom i nikad ih ne zaobilaze. U jednoj od najsiromašnijih zemalja Europe tek su 2006. otvorili prvu biciklističku stazu, u Kišinjevu, glavnome gradu. Vožnja pokraj spomenika u obliku tenka i ostalih zaostalih socijalističkih ostavština, koje smo mi već gotovo izbrisali iz pamćenja, ljubazni ljudi koji za sve strance misle da su Amerikanci i netaknutost turizmom čine duh ove zemlje. Za dodatno uzbuđenje bacite pogled na Transdnjestriju, dio Moldavije nastanjen ruskim stanovništvom koji je proglasio neovisnost, što je uzrokovalo i građanski rat.
Češka
Strme ulice popločane kamenjem u starom Pragu nisu zamišljene za bicikliranje. Ipak, te početne teškoće zaboravit ćete uz pogled na kulturne znamenitosti jednog od najljepših europskih gradova. Izvan Praga čeka vas vožnja kroz beskrajna polja suncokreta. Za one kojima sport nije dovoljan užitak, u Češkoj se mogu naći i biciklističke rute, primjerice ona koja slijedi moravske vinske rute, što će zasigurno oduševiti vinoljupce među biciklistima. U Češkoj su razvijeni i takozvani Greenways, mreža staza kojom od Praga možete stići sve do austrijskoga Beča, a na tu su rutu priključene i druge tematske staze, kao što je 150 kilometara dug Greenway zanata i vjerovanja koji povezuje tradicionalne obrte, galerije i etnografske muzeje.
Hrvatska
Bilodravska ruta, 45 kilometara označene staze od Bjelovara preko Bilogore do Đurđevca i Drave, najnovija je biciklistička staza u Hrvatskoj i spojena je na Dravsku rutu. U turističkim zajednicama potražite karte biciklističkih staza. Najbiciklističkiji grad u našoj zemlji je Koprivnica, koja ima i prvi spomenik biciklu, a u Zadru i još nekim gradovima i policajci se voze na biciklima. Ipak i u Hrvatskoj kreće biciklistima. Problem ostaje to što se bicikli i dalje mogu voziti jedino prigodnim izletničkim vlakovima kao što je Karlek, tako da su biciklisti ostavljeni na milost i nemilost vozača autobusa, koji katkad pristanu staviti bicikl u prtljažnik, a katkad ne. I „bicikloturisti“ su turisti, pa s obzirom na to da je Hrvatska toliko ovisna o turizmu, trebalo bi napokon riješiti i ovaj problem.
Izvor: Travel
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
