Dolazeći u Sharjah, znala sam samo da je to jedini emirat u kojemu je prodaja, posjedovanje i konzumiranje alkohola strogo zabranjeno. Također imaju i vrlo konzervativne zakone o 'pristojnosti' iz 2001. Konzervativno odijevanje zahtijeva se i od muškaraca i od žena, a druženje nevjenčanih osoba suprotnih spolova nelegalno je. Evo kako to piše u zakonu: "Muškarac i žena koji nisu u zakonski prihvatljivom odnosu ne bi smjeli biti sami na javnome mjestu ili u sumnjivo vrijeme i okolnostima."
Već u zračnoj luci službenici, muškarci u dugim bijelim haljinama, potvrđuju naznaku egzotike koju su obećavali zakoni o 'pristojnosti' i razne zabrane na snazi. Na šalterima u jednoj smjeni rade samo žene u dugim crnim haljinama, glava pokrivenih crnim rupcima, a u drugoj muškarci u bijelom. Iako dobivam tranzitnu vizu, koja je besplatna i vrijedi tri dana, moram stati u red sa stotinu Indijaca koji su tu došli u gastarbajterstvo i čekati da mi skeniraju oči.
Kad je Veliki brat ovoga crno-bijelog svijeta doznao sve što se ima znati o mojim šarenicama, uputila sam se u glavni grad. Nije daleko i do njega se može autobusom. Uputila sam se u stražnji dio novog, modernog autobusa, ali svi viču: "Ladies in front!" A naprijed već sjedi Bečanka Martina, jedina osoba koja, vjerojatno kilometrima u okolici, izborom odjeće, frizurom i drugim imalo sliči meni. Da je svijet mali, potvrđuje mi se još jedanput dok vozeći se do Sharjaha razgovaramo o zajedničkom prijatelju Janu. Iako nije morala na skeniranje očiju, Martinu su službenici Emirata zabavili čuđenjem o postojanju države imenom Austrija, koja u njihovu kompjutoru još nije zavedena.
Sharjah je poznat kao kulturna prijestolnica Emirata. Tu se svakog prosinca održava veliki godišnji sajam knjiga, ima nekoliko sveučilišta te mnogo elegantnih džamija i muzeja. U šumi zgrada od stakla i betona, koje se ničim, osim manjkom drveća, ne razlikuju od neke europske četvrti, ugnijezdila se mala povijesna četvrt Sharjaha. Tu je obnovljena utvrda Sharjah te Islamski muzej, u kojemu se čuvaju rukom pisani Kurani, Muhamedova pisma i razne arapske rukotvorine. Tek se unutar zidova te stare četvrti sačuvalo nešto od arapske kulture iz vremena prije novca koji je donijela nafta. Naime, financijsko blagostanje arapskoga svijeta ovoga emirata počinje od 1971. godine, kad je otkriveno veliko naftno polje pokraj otoka Abu Musa, a 1981. otkrivena su i izvorišta plina, što je dodatno ojačalo lokalnu ekonomiju. Očuvalo se i nekoliko kuća od palmina lišća kakve su nekad bile uobičajene, a lokalno ime za njih je areesh.
U gradu s pola milijuna stanovnika gotovo se ne mogu vidjeti Arapi, koji su danas manjina jer čine samo osamnaest posto stanovništva. Ulicama šetaju uglavnom Indijci, Pakistanci i Šrilančani, koji dolaze u Sharjah kako bi radili potplaćene poslove. Žena gotovo uopće nema. Vladar je šeik Bin Mohamed al-Qassimi III., s doktoratima britanskih sveučilišta, a njegova palača nalazi se dvadeset kilometara od grada. I ostali Arapi imaju svoje vile u okolici, a grad je prepušten radnicima.
U centru je lakše naći mjesto gdje se može jesti jeftina i ukusna indijska hrana nego restoran s arapskom hranom. Jedem naan i pijem indijski čaj okružena južnoindijskim licima u malom restoranu, dok vani pustinjsko sunce nemilosrdno prži. U suvenirnici kupujem zakašnjeli dar, igračku deve izrađenu od kože. Kad sam je okrenula, na nogama sam ugledala naljepnicu "Made in India". Ipak nije sve u ovom dijelu Arapskog poluotoka indijsko. Jedna od glavnih atrakcija u gradu je Plavi suk, u kojemu se smjestilo čak šest stotina prodavaonica, a sastoji se od dva krila povezana tunelima. U jednom se krilu prodaje elektronika, a u drugom zlato i dragulji. Kako postoji običaj sieste, suk je zatvoren od jedan do četiri, a u to vrijeme rade jedino prodavaonice sagova, gdje se mogu kupiti sagovi iz Irana, Pakistana i Afganistana.
Koliko tu ima novca jasno pokazuju zeleni travnjaci koji kao čudom rastu na više mjesta u gradu. Doduše, izgledaju više kao da je netko postavio zeleni sag na pijesak jer je sve okolo suho i pješčano. Ipak, ugodno je čekati pod palmom na travnjaku da sunce padne niže i da temperature padnu s njim. Strani radnici u narančastim kombinezonima nisu te sreće dok provode dan zalijevajući travu i grabljajući je za malu plaću.
Osim travnjaka na kojima bi im pozavidjeli i engleski igrači golfa, Sharjah ima i lijepe pješčane plaže. Ali, bez kupaćih kostima ili pokazivanja bilo kojeg dijela tijela koji nije ruka ili lice. Uz dokove u gradu usidreni su mnogobrojni ribarski brodovi na kojima se ljušti boja i s kojih mašu indijski ribari. Osim golfa, koji tu zasigurno nije tradicionalni sport niti ima ikakve veze s prirodnim okruženjem, popularnim sportom smatraju se utrke deva koje se tradicionalno održavaju već stoljećima. U Sharjahu se organiziraju zimi, od listopada do travnja.
Za turiste dubljih džepova nude se izleti džipom u pustinju ili do neke od oaza kao što je Dhaid, gdje se uzgaja raznovrsno voće i povrće. Dio ovog emirata je i područje sa šumama rijetkog drveća mangrove, koje raste u slanoj vodi. Nekada davno većina je obale bila obrasla šumama mangrove, ali danas je sedam kilometara dugo područje Khor Kalba jedno od zadnjih ostataka te drevne šume. Drveće je tu naraslo i do osam metara visine. Mangrove su važne za morski ekosustav, male ribe traže zaštitu među korijenjem, dok su krošnje rezervirane za mnoge ptičje vrste.
Dok Sharjah diše svojim usporenim ritmom, samo petnaest kilometara udaljen je užurbani Dubai. Osim što je poznat po, neki će reći ludim, a drugi genijalnim projektima, poput umjetnih otoka, skijališta sa snijegom u pustinji i sličnim, taj je grad i carstvo za kupnju elektroničke robe bez poreza. Dok u susjednom emiratu prevladavaju lica juga Azije, tu se mogu vidjeti sve rase i nacije i čuti većina svjetskih jezika. Odmah je jasno i da ovdje dress code ne postoji. Vrijedi jedino kôd novca, koji je privukao i mnoge zapadnjake, čije plaće iznose oko šest tisuća dolara mjesečno. Ionako Indijci i za njih i za Arape odrađuju robovske poslove.
Za razliku od Dubaija, iako Sharjah ima zanimljivu kulturnu ponudu i prirodu, većina stranaca koje sam srela bili su tek u prolazu. Sharjah je, naime, sjedište prve niskotarifne zrakoplovne kompanije za područje Bliskog istoka i dijelove Azije, Air Arabije. Budući da su njihovi letovi uglavnom noćni, putnicima ostane dan između letova za lutanje gradom. I mene je zapravo Air Arabia dovela u Sharjah. Dok je zrakoplov uzlijetao uz zvukove molitve na arapskom sa zvučnika, u časopisu zrakoplovne kompanije ugledala sam sliku tamburaša na Trgu bana Jelačića uz tekst o glazbenom turizmu. Podsjetili su me tako da sam i ja samo slučajni putnik u prolazu.
| Dubai i njegove futurističke vizure, umjetni otoci, neboderi i hotel u obliku jedra, dobro su nam poznati, no to se ne može reći za ostale dijelove Ujedinjenih Arapskih Emirata. Za ostale emirate, a ima ih sedam, rijetki su uopće i čuli. Uz Dubai, to su Abu Dhabi, Ajman, Fujairah, Ras al-Khaimah, Sharjah i Umm al-Quwain. Sharjah je glavni grad trećega po veličini istoimenog emirata u federaciji. Osim grada Sharjaha, emirat uključuje i nekoliko manjih gradova i enklava na objema obalama, i Perzijskog i Omanskog zaljeva. | Iako je moć Dubaija proizišla iz naftne industrije, danas samo šest posto njihovih prihoda dolazi od nafte. U Dubaiju nisu čekali da prođe dvadeset godina u kojima će, računa se, iscrpiti svoje naftne zalihe, nego su se bacili na posao. Trgovačkim i financijskim poslovima poslovni ljudi ostvaruju goleme prihode, a u porastu je i informatička industrija. Za razliku od Sharjaha, u Dubaiju se čovjek osjeća kao da je stupio u neki križanac između Kule babilonske i zabavnoga parka. Ulicama toga grada i emirata hodaju ljudi gotovo svih boja i jezika svijeta. Mnogi su stranci tu zaposleni, ali dok u Sharjahu uglavnom Indijci šljakaju na slabo plaćenim poslovima, zapadnjaci u Dubaiju zarađuju na tisuće dolara mjesečno. Gradnjom umjetnih otoka, skijališta na zatvorenom, najviših zgrada svijeta i sličnih projekata privlače turiste, a mnogi dolaze i kako bi kupili jeftiniju elektroničku robu, koja se prodaje bez poreza. U gradu sklonijem zabavi od ostalih emirata dostupan je i alkohol, dok je u susjednom Sharjahu i prodaja i konzumiranje alkohola zabranjeno. Zabranjena je i prostitucija, ali, kao i u većini mjesta koja žive od trgovine i turizma – ona cvjeta.
Izvor: Travel
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
