Na Cipru ima puno Britanaca i njihov utjecaj je jasno vidljiv. Osim što je platežno sredstvo donedavno bila funta, Ciprani voze lijevom stranom ceste, s volanom na desnoj strani.
Sletjeli smo u Larnaku, na grčki dio Cipra, i odavde se uputili u Ayia Napu, u kojoj smo bili smješteni. Ayia Napu inače zovu ciparskom Ibizom jer je gradić pun restorana, kafića, zabave i ludog noćnog provoda. Cipar je, inače, od turske invazije 1974. podijeljen na veći međunarodno priznati južni dio nastanjen Grcima te manji, sjeverni dio naseljen turcima – samoproglašenu Tursku Republiku Sjeverni Cipar. Grčki dio Cipra potpuno je različit od turskog dijela. Prvenstveno što se tiče vegetacije, jer je turski dio mnogo zeleniji i ljepši u odnosu na grčki dio koji je prilično siv i spržen. Cipar (grčki dio) je u Europskoj uniji, službena valuta je euro i za njega kažu da je jedna od najbogatijih zemalja svijeta, u kojoj čak 75% stanovništva ima visoko obrazovanje.
Cipar je strahovao od dolaska eura i povećanja svih cijena, no ciparska vlada garantirala je da će cijene ostati u razmjeru s prijašnjima, te da neće biti inflacije. To se i dogodilo – cijene su ostale iste, a svako povećanje cijena kažnjava se visokim i rigoroznim kaznama te čak i zatvorom. Dakle, nitko nema pravo povećati cijenu bilo čega na svoju ruku jer će biti kažnjen i svi se toga pridržavaju.
Nikozija
Na Cipru ima puno Britanaca i njihov utjecaj vidi se na svakom koraku. Platežno sredstvo donedavno je bila funta koja je i po vrijednosti bila kao britanska funta. Ciprani voze lijevom stranom ceste, dok im je volan na desnoj strani, kao i Britanci. Čak su im i tablice gotovo iste kao britanske.
Prvi šok bio nam je kad nam je vodič rekao da se papir nakon vršenja nužde ne baca u nužnik već u kantu koja stoji u WC-u. To nas je nasmijalo, ali i užasnulo jer si mi to naravno nismo mogli predočiti. Saznali smo da je to zbog vrlo uskih kanalizacijskih cijevi kojima je pokriven cijeli Cipar. Naravno, u hotelima nema oznaka da je zabranjeno bacati papire u nužnik, ali u svim ostalim javnim objektima ima. Drugi šok bio nam je kad nam je vodič rekao da ne idemo na turski dio Cipra jer se može dogoditi da se više ne vratimo natrag (navodno da će nas Turci pustiti u zemlju, ali da bi nam mogli raditi probleme pri povratku u grčki dio).
Neki su se naravno uplašili i nisu htjeli ići, ali naše malo društvo uputilo se pri posjetu Nikoziji (glavnom gradu) na turski dio – pješke jer je završetak glavne ulice Ledra zapravo granica. Nikozija je inače donedavno (do 3. travnja 2008), pune 44 godine, bila podijeljena ogradom na dva dijela, danas je tu granica – prvo grčka, pa tampon zona iliti UN, pa turska, na kojoj moraš izvaditi malu vizu na koju kasnije turci lupaju štambilje. Turski dio Nikozije koji smo tu vidjeli nije baš reprezentativan – puno natiskanih malih dućančića i zlatarnica, ali i finih restorana (u jednom smo odlično jeli).
Bili smo tu vrlo kratko te kad smo se vraćali na grčku stranu nismo imali apsolutno nikakvih problema. Ima jedan mali detalj koji su Turci 'smjestili' Grcima. Naime, na turskoj strani Nikozije nalaze se planine odmah uz grad, a na jednoj od njih turci su veliki dio brda osvijetlili u obliku turske zastave, tako da gotovo cijela grčka Nikozija vidi ovu tursku zastavu koja im 'bode' oči. No, to su njihova mala prepucavanja i netrpeljivost koja su prisutna na obje strane.
Kad smo dva dana kasnije rentali auto i uputili se na turski dio Cipra tražeći jedan od turskih gradova s grčke karte, ustanovili smo da taj grad u biti ne postoji, tj. da se drugačije zove na turskoj strani, a kad smo na turskoj strani htjeli kupiti kartu njihovih gradova dobili smo odgovor da oni nemaju svoju kartu jer su "premali". Tako smo morali tursku stranu istražiti sami..
Prvo što smo vidjeli na turskom dijelu bilo je siromaštvo i bijeda, zapuštenost, puno vojske te devastirane crkve kojima su srušeni zvonici, a na njih stavljeni minareti… Nakon toga sve raskošnija zdanja, pa mnogo kockarnica i bordela. Kažu da na ovom dijelu ima čak 30 kockarnica u koje dolaze kockati bogati stanovnici Turske. Nakon što smo se odmaknuli od granice (gdje smo morali platiti 20 eura osiguranje za auto) turski dio postao je prelijep – more i planine, prekrasne plaže, mnogo zelenila te divne kuće i hoteli.
Apolonov hram u Limasolu
Saznali smo da i ovdje ima priličan broj turista – Engleza, Nijemaca i Talijana koji uglavnom dolaze iz Turske. Već u ovo doba godine temperature su prilično visoke, između 25 i 30 stupnjeva tako da je sezona kupanja i sunčanja također počela. Cipar je ipak najistočniji otok u Sredozemnom moru, a istovremeno i najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta s gotovo 340 sunčanih dana godišnje. Bilo je prekrasno, i posebno ću pamtiti druženja i smijeh, nova prijateljstva koja su se izrodila, te biserno čisto tirkizno more i duge pješčane plaže ove lijepe destinacije.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
