U Livadama, seocetu u blizini Motovuna, nalazi se nešto vrijedno pažnje. Smještene u središtu stoljetne Motovunske šume, u dolini rijeke Mirne, Livade su poznate kao centar skupljanja tartufa, gljive koja je vrhunac istarske gastronomije, a za koju se ne zna točno je li hrana ili začin. Tu je i restoran Zigante, čiji je vlasnik Giancarlo Zigante svjetski rekorder.
 |
| Zigante |
Naime, 1999. godine posrećilo mu se da sa svojom kujicom Dijanom nađe najveći tartuf koji je svijet ikada vidio. Taj primjerak neugledne podzemne gljive težio je 1,310 grama i upisao je Zigantea u Guinnessovu knjigu rekorda. Na ulazu u selo nalazi se i spomenik tartufu.
 |
| Crni tartuf |
U restoranu Zigante sommelier Emil Perdec demonstrirao nam je kako se tartufi režu. "Ovo je crni tartuf, ali postoji i bijeli, koji je rjeđi i skuplji", kazao nam je. Zapravo u Istri raste čak dvanaest različitih vrsta. Tartufi se dobro slažu s jajima, pa vrijedi isprobati poznatu fritaju s tartufima. Od tartufa se pravi i med. Emil nam pokazuje kako se med od tartufa stavlja na istarske fritule. Osim fritula, kušamo još jedan tradicionalni kolač, kroštule.
 |
| Suveniri iz Motovuna |
Za tartufe se kaže da su afrodizijaci, ali teško je to dokazati. Osim ako sama moć novca nije afrodizijak. Cijena kilograma tartufa u sušnim godinama dostiže cijenu i do pet tisuća eura, svotu za koju se isplati hodati Motovunskom šumom noću i slijediti pse tragače. Psi su svakom tartufaru dragocjeni. "Pitali su jednog tartufara koliko vrijedi njegov pas, a on im je odgovorio da je neprocjenjiv i da ga ne bi nikad prodao", objasnila nam je Darija, koja je bila naš istarski vodič. Nažalost, Motovunska šuma je ugrožena i tartufi zajedno s njom. Rijeci Mirni promijenjen je tok, tako da se sa zidina Motovuna vidi kako ona teče savršeno pravilno i paralelno s cestom. Motovunska je šuma ostala bez dovoljno vode, a bez simbioze s korijenjem drveća nema ni tartufa. Izgradi li se još i teren za golf u neposrednoj blizini, gomila pesticida koja će završiti u tlu mogla bi učiniti tu gljivu još rjeđom.
Još jedan recept s tartufima kušali smo u restoranu Marino u blizini Momjana. Fuži s tartufima, od milja zvani istarske lazanje, jednostavno su jelo, ali izrazito ukusno i pravo istarsko, kao i juha od šparoga. Nekoliko kilometara dalje nalaze se vinski podrumi Kabola, istoga vlasnika. Marino Markežić kupio je napuštenu stancu okruženu samo zelenilom istarskih brežuljaka, obnovio ju je ne dirajući u njezin originalni izgled te u podrume smjestio malu vinariju, koja zasad proizvodi oko pedeset tisuća boca malvazije, terana i ostalih vina godišnje. "Teran je kao muškarac. Ništa ne valja, ali svi ga vole", šali se sommelierka Jasmina. Posebnost tog dijela Istre koja pogoduje kvaliteti vina je morski zrak danju, a noću hladni, koji puše s Ćićarije.
Marino ima još neke dobre ideje. U vinariji su započeli s proizvodnjom vina u amforama, tehnologijom starom četiri tisuće godina. "Takav način proizvodnje je ekološki i zdraviji. Ne koriste se nikakvi umjetni dodaci. Vino prvo sedam mjeseci odleži u amfori zakopanoj u zemlji, a zatim se prelijeva u drvene bačve", objašnjava nam Jasmina. Tako dobiveno vino ima drukčiju strukturu. Proizvodnja vina u amforama novost je u Hrvatskoj i još nije na tržištu.
U stanci se nalazi i mali muzej starih alata za obrađivanje vinograda i proizvodnju vina, a imaju i kip Sv. Martina, zaštitnika vina, ali i Momjana. Najstarija boca vina koju imaju potječe čak iz 1891., ali vlasnik je drži daleko od očiju javnosti.
 |
| Koktel od tartufa i palente |
Restoran Sv. Nikola u Poreču ima pogled na more. Što se tu sve može kušati u samo jednu večer, teško je i nabrojiti. Slijed počne pastom od crnih maslina, svježim sirom s rukolom i inćunima za otvaranje apetita. Slijede hobotnica i grdobina, rižoto sa škampima i divljim šparogima, riba u vinu... U tom se restoranu osobito trude oko dekoriranja hrane na tanjuru.
Svuda degustiramo razne vrste vina. Ipak, najbolji dojam ostavlja rakija medica u maloj prodavaonici u Motovunu, srednjovjekovnome gradiću na vrhu brda poznatom po filmskom festivalu. Tu se može kušati i biska, izvrsna domaća rakija koja se priprema od komovice, imele i tri vrste trava. Originalni je recept star oko dvije tisuće godina i potječe iz doba Kelta, koji su tada obitavali na ovim prostorima. Zanimljivo je da je recept za tu rakiju pronađen zapisan na glagoljici.
U gastronomskoj turi po Istri ne smije se zaboraviti na maslinovo ulje. Još su antički pisci hvalili drevno istarsko ulje od masline (Plinije, Galen, Apicije), a najčešće se spominje citat Marcijala iz 1. stoljeća: "Kordobo, koja si rodnija od uljevitog Venafra, a savršena kao ulje iz Istre." U Istri graniče mediteranska i kontinentalna klima i to je najsjeverniji dio Mediterana gdje maslina uspijeva. Prinosi su zato manji, ali daju ulje neusporedive kvalitete. Na poluotoku su označene ceste maslinova ulja, ali i vinske ceste te biciklističke staze.
Da su nam ispostavili račun za sve tartufe, večere i čaše vina, završila bih u kuhinji perući posuđe do kraja života. Ali Generalturist se pobrinuo da ne mislimo na račune i isprobamo sve okuse Istre, usput listajući njihove nove debele ljetne kataloge, kojih ove godine ima čak tri. Da bi život na visokoj nozi u potpunosti zadovoljio, prenoćili smo u vilama Istrian Experiencea. Odgovor na pitanje tko je zapravo vlasnik te kompanije nismo doznali. "Zasad imamo 32 vile, a planiramo ih do 2008. imati osamdeset. Ideja je da se vile vode kao hotel luksuzne kategorije", kaže Morten Junior, Danac koji vodi projekt.
 |
| Bazen vile Ballota Nigra u Vižinadi koja ima pogled na Motovun |
Ideja je da se dobro zaradi omogućujući bogatim Englezima i sličnima povratak prirodi, ali da se pritom ne odreknu engleske trave i bazena, a s prozora mogu gledati seljaka koji obrađuje vinograd ili kopa. Budući da tek ovo ljeto počinje prva prava sezona za vile, ne zna se kakav će odjek ovakav koncept imati na tržištu.
Vile su raštrkane po selima oko Poreča, ali nismo doznali što o njima misle lokalni stanovnici. Bili smo zauzeti degustacijama izvrsnih istarskih vina. Vila u kojoj sam imala čast prenoćiti zove se Anthemis ("kamilica"), a i ostale su nazvane po biljkama. Svaka je vila malo drukčija od druge, ali osmijesi hostesa su standardizirani, a našoj je hostesi ime bilo Sofija.
Vila Anthemis nalazi se pokraj sela Lakovići, u blizini Kringe, sela poznatog po legendi o jedinom hrvatskom vampiru Juri Grandi. Legenda kaže da je seljak Jure umro 1656., da bi ustao iz mrtvih i sljedećih šesnaest godina terorizirao seljane. Svaki put kada bi Jure Grando kucao na nečija ulazna vrata, netko bi iz te kuće umro u sljedećih nekoliko dana, sve dok mu 1672. godine nisu otkopali grob, proboli ga glogovim kolcem i odrubili mu glavu. O njegovu životu i životu nakon smrti pisao je Johann Weichard von Valvasor u svojoj poznatoj knjizi Slava kneževine Carniola, izdanoj još 1689., tako da legenda o vampiru nije zaboravljena. Možda Jure jednoga dana proslavi Istru kao grof Drakula Transilvaniju. Nama Jure, na sreću, nije ometao snove.
Travel - lifestyle magazin o putovanjima i turizmu
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
