Iako je dobar dio danas aktivnih menadžera pohađao neko formalno obrazovanje za obavljanje svojega posla, svjedoci smo raznih skandala, korupcije, mobbinga i slično.
Iako nam ti skandali ne ukazuju na potpuni neuspjeh poslovnog obrazovanja, ipak se čini kako obrazovni programi nisu uspjeli stvoriti svijest o širem kontekstu cjelokupne zajednice, o dobrobiti svih dionika.
Svi ljudi koji rade u sektoru edukacije morali bi stoga preuzeti na sebe dio odgovornosti za negativne događaje te iznova preispitati svoje obrazovne programe. Moramo biti iskreni, poslovne škole kvalitetno odrađuju tek neke segmente obrazovanja dok je druge potrebno hitno unaprijediti jer neki studenti napuštaju školu s čudnim vrijednostima i idejama o menadžmentu.
Učinkovito liderstvo zahtijeva od ljudi da se bave etikom i društvenom odgovornošću. Organizacija koja ne vodi brigu o ambijentalnim i društvenim posljedicama svojih poslovnih odluka može biti uspješna samo u kratkom roku. Međutim, dugoročno će njena sposobnost ostvarivanja profita opadati prije svega zato što je tržište postalo osjetljivo na probleme ispravnoga ponašanja i društvene odgovornosti. Današnji investitori zasigurno razmišljaju o dugoročnoj održivosti tvrtke u koju žele uložiti svoj novac. Javnost je mnogo naučila iz prošlih kriza; između ostaloga, da su kratkoročna orijentacija i društvena odgovornost nekompatibilne.
U svijetu su u posljednje vrijeme razvijene sofisticirane metode analize ponašanja poduzeća i potencijalnih obveza vezanih za odgovorno ponašanje. Svjedoci smo nastajanja novih burzovnih indeksa, pr. Dow Jones Sustainability Index, a sve u želji da se procijeni posvećenost pojedinih kompanija društveno odgovornom ponašanju.
Utjecaj alternativnih fondova okrenutih investiranju temeljem indeksa održivosti do sada je bio zanemariv. No, situacija se naglo mijenja; veličina i kapital kojim ti fondovi raspolažu iz dana u dan postaju sve veći. Također, u medijima su se počela pojavljivati različita rangiranja kao npr. Fortune-ov izbor najboljeg poslodavca. Putem takvih izbora i pozicioniranja predaje se jasna poruka javnosti, što zatim dodatno pojačava pritisak na vodstvo korporacija.
Liderstvo se stoga mora temeljiti na ispravnim vrijednostima, a istraživanja su pokazala da čak i stariji ljudi u procesu edukacije mogu mijenjati svoj sustav vrijednosti. Etičke vrijednosti moguće je uključiti u nastavni program na razne načine. Metodologija i tehnike su već razvijeni i isprobani u praksi, od studija slučajeva (case study) do kolegija orijentiranih isključivo na rasprave o vrijednostima. Svi ljudi koji sudjeluju u procesu obrazovanja moraju znati da njihova predavanja doista utječu na vrijednosni sustav studenata. Tek kad prihvate tu činjenicu moći će zaista nešto i učiniti.
Iako globalizacija dodatno pojačava probleme iz domene društvene odgovornosti i etike,
osnovni principi upravljanja poslovnim organizacijama, razvoja menadžmenta i društvene odgovornosti primjenjivi su svugdje u svijetu. Postojanje tih principa slabi argumente o utjecaju kulturalne različitosti i ekstremnu poziciju radikalnoga relativizma po kojoj se nikada ne možemo usuglasiti, budući je sve različito - što može biti isprika za pasivnost.
Stoga bi se trebalo razmisliti o uvođenju etičkoga kodeksa za menadžere kao neke vrste "moralnoga kompasa". Ideja etičkoga kodeksa inspirirana je Hipokratovim zavjetom mladih doktora medicine na početku karijere. Zavjet podsjeća mlade ljude da liječnički poziv zahtijeva mnogo više od puke tehničke primjene stečenoga znanja, zahtijeva služenje zajednici i korištenje znanstvenih dostignuća na jedan poseban način. Slično tome, zavjet mladih menadžera utjecao bi na bolje razumijevanje uloge biznisa u modernom društvu.