Upravljanje znanjem (knowledge management) se odnosi na ključna pitanja svake organizacije: prilagodbe, opstanka i razvoja kompetencija u eri diskontinuiranih promjena okoline.
Primarno se odnosi na organizacijske procese kojima se nastoje stvoriti sinergijski učinci kombiniranjem i procesuiranjem informacija i podataka dobivenih uz pomoć IT-a s kreativnošću i inovativnošću ljudskih bića.
Upravljati znanjem u organizaciji u stvari znači "znati što znaš i profitirati iz te spoznaje" te "učiniti vlastito znanje nekorisnim, prije nego li to drugi učine." Odnosi se na pretvaranje podataka i informacija u specifično ljudsko ponašanje i učinke. U tom kontekstu se nameću sljedeća pitanja:
1. na koji se način podaci transformiraju u svrhoviti smisao?
2. na koji način se smisao transformira u odluke temeljene na objektivnim i subjektivnim interpretacijama?
3. na koji način proces kreiranja smisla (tj. interpretacije podataka) utječe na ponašanje?
4. na koji način ponašanje utječe na konačne učinke?
Sadašnje stanje u praksi nam ukazuje na iznimno nisku stopu uspješnosti KM tehnologija. Uzroke tome treba u prvom redu tražiti u prevladavajućoj praksi menadžmenta i literaturi koja se koristi u edukaciji menadžera. Kako bi razumjeli rastuću "nepovezanost" između sve "inteligentnije" i prihvatljivije tehnologije i konačnih učinaka sustava upravljanja znanjem, moramo razumjeti proces tranzicije od industrijske ekonomije prema informacijskoj ekonomiji kao i proces tranzicije od informacijske prema ekonomiji znanja.
Veliki problem leži u činjenici da su menadžeri današnjice indoktrinirani modelom znanstvenog menadžmenta koji se koristio u prošlosti i koji se temelji na determinističkoj kontroli. Međutim, novo vrijeme u kojem živimo obilježeno je brzom dinamikom nepredvidljivih promjena pa takav model determinističke kontrole rezultira neuspjehom - posebice kada se primjenjuje unutar velikih sustava - zato što se nekontrolabilno pokušava kontrolirati.
Menadžerska praksa, knjige, članci i akademska istraživanja u prošlosti su propagirali model determinističke kontrole te su se tako znatno odmakla od temeljnih referentnih disciplina poput psihologije. Pojava digitalnog doba fokusiranog na znanje rezultirala je potpunim kaosom: menadžerima koji sve više koriste kontrolu iako je ona ekonomski neodrživa i dokazano štetna za opstojnost sve većeg broja "nekontrolabilnih" sustava. Stoga će apstraktna (nematerijalna i implicitna) priroda rada temeljenog na znanju kao i problemi u odvajanju rada i privatnog života pojačati pritisak na komandni i kontrolni model upravljanja koji je obilježio doba masovne proizvodnje i pokretne trake.
U praksi se upravljanje znanjem, posebice upravljanje znanjem usmjereno na "IT sustave" koje sebični proizvođači i prodavači reklamiraju kao "spasonosno rješenje", pokazalo izuzetno neučinkovitim. Kod većine takvih IT-centričnih modela upravljanja znanjem temeljenih na paradigmi znanstvenog menadžmenta, menadžersko (i akademsko) razumijevanje ljudskih bića (današnjih umnih radnika) osnovna je kočnica za postizanje boljih učinaka.
Mehanicističko razmišljanje nalazimo u pozadini ranog djelovanja proizvođača IT opreme i raznih analitičara koji su svaki proces obrade podataka i informacija nazivali "upravljanje znanjem". Tako je stvorena logika koja previše ističe rutinsko i strukturirano procesiranje podataka i informacija na kojem se mogu temeljiti samo jednostavne odluke te im daje primat u odnosu na kompleksne odluke obilježene nerutinskim i nestrukturiranim tumačenjima (podataka i informacija) koje je neophodno za rješavanje kompleksnih problema pa tako i za liderstvo današnjice.
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
