Peter Drucker je istinski guru, zvijezda vodilja mnogim generacijama praktičara i studenata menadžmenta koji su od njega učili pokušavajući dobiti odgovor na pitanje: zašto neki uspijevaju, a drugi propadaju?
Drucker je rođen u Beču 1909. Pravo je studirao u Njemačkoj iz koje se seli u Englesku, a bježeći od nacizma kasnije i u SAD. Njegova knjiga Concept of the Corporation izdana 1945. temeljena na dvogodišnjoj studiji General Motorsa veoma je brzo postala bestseler.
Menadžment je počeo predavati 1971. na Claremont Graduate University u Kaliforniji, koji je 1987. svoju poslovnu školu nazvao njegovim imenom. Peter Drucker je istinski guru, zvijezda vodilja mnogim generacijama praktičara i studenata menadžmenta koji su od njega učili pokušavajući dobiti odgovor na pitanje: zašto neke organizacije uspijevaju, a druge propadaju?
Poznato je da je Drucker često napominjao kako je menadžment "najveća društvena inovacija dvadesetog stoljeća". Upitan o tome što društvo po njegovom mišljenju duguje menadžmentu, jednom je prilikom rekao: "Pojam 'menadžment' se u literaturi i govoru nije spominjao sve do 1911. godine. Do tada se pretpostavljalo i smatralo logičnim da vlasnik tvrtke upravlja njezinim poslovanjem. Menadžeri profesionalci i nevlasnici pojavili su se pred početak prvoga svjetskoga rata, kada je J.P. Morgan stvorio profesionalni menadžment u Americi, Japanu i Njemačkoj. Menadžment je tako postao nova društvena funkcija koja je zatim stvorila novo društvo, društvo organizacija.
Iako je poslovno upravljanje prvo nastalo, ono nije toliko važno kao upravljanje tzv. neprofitnim organizacijama: bolnicama, sveučilištima i crkvama. Neprofitne organizacije veoma su zanimljive jer moraju pojasniti svojim članovima i zajednici što uopće smatraju rezultatom svoga poslovanja. Kako definirati rezultate crkve s kojom trenutno radim i koja je narasla od petsto do šest tisuća članova? Koji su to rezultati rada sveučilišta Claremont? Neprofitne organizacije su mnogo interesantnije i važnije za društvo u cjelini, a rezultate njihovog rada je veoma teško definirati.
Stoga menadžerima 21. stoljeća poručujem da u svakoj prilici, bez obzira da li surađuju s poslovnom organizacijom, crkvom, sveučilištem, ili pak s američkom, japanskom ili njemačkom organizacijom, postavljaju slijedeća pitanja:
1. Čime se bavite? Što želite postići? Po čemu se razlikujete od konkurenata?
2. Kako definirate rezultate? (vrlo teško pitanje, pogotovo za neprofitne organizacije)
3. Koje su vaše ključne kompetencije? Kako ih povezujete s rezultatima?
I to je sve. Iako se tako ne čini, između ovoga i prošloga stoljeća nema velike razlike osim u broju aktivnih organizacija. Danas ih ima mnogo više. U prošlom stoljeću postali smo društvo organizacija koje potražuje ogroman broj kvalitetnih menadžera.
Također im poručujem da je menadžment praksa kao jednako kao i medicina. Medicinska znanost i medicinski znanstvenici podržavaju medicinsku praksu, a menadžment je lijepo usporediv s medicinskom praksom. Rezultate treba tražiti u onome što se stvarno događa, a ne u teoriji. Znanost menadžmenta podržava menadžere u njihovom radu osmišljavanjem alata za postizanje željenih rezultata. No, sama primjena tih alata, tj. njihova stvarna upotreba je praksa, a ne znanost.
Nadalje, poručujem im da moraju biti sluge u svojim organizacijama. Ako nisu svjesni te svoje uloge, čine veliku štetu.