Dramatični pad vrijednosti CROBEX-a, kojim se indeks na kraju srijede spustio do najniže razine još od početka 2005., u uobičajenim bi okolnostima dao naslutiti pravu dramu na razvijenim tržištima.
Međutim, ništa se od toga jučer nije dogodilo. Štoviše, kraj trgovine europski su burzovni indeksi u najgorem slučaju dočekali u blagom minusu, dok je Wall Street ponudio nastavak pozitivne serije četvrti dan zaredom, crpeći (između ostaloga) inspiraciju i iz novih ustupaka kineskih monetarnih vlasti, koje su strah od drastičnog usporavanja gospodarskog rasta pretpostavile borbi protiv inflacije.
A to već predstavlja značajan odmak od globalnih zbivanja, upućujući na kroničan nedostatak raspoloženih kupaca, koji na domaćem terenu uporno ignoriraju stabiliziranje stanja na globalnoj razini, uvjetujući svoju aktivnost još izraženijim diskontom na cijenu dionica.
Pritom slabašan obujam trgovine dodatno pojačava neugodan dojam, svodeći rezultate u kategoriji redovnoga prometa na samo dno ovogodišnje ljestvice. Doduše, potonje brojke nisu osobito pouzdan indikator (ne)zainteresiranosti investitora, obzirom ih nastavak negativnog trenda nužno čini sve skromnijima, no svejedno se teško oteti dojmu kako kupaca, osobito onih iz redova institucionalnih investitora, nema ni za lijek.
Razloge svojevrsne apatije nedvojbeno valja tražiti u neusporedivo atraktivnijim stopama prinosa alternativnih financijskih instrumenata, jer čak i najkonzervativniji oblici ulaganja, za razliku od dionica, (barem nominalno) nude pozitivan predznak, a očekivani pad stope inflacije još više naglašava tu kvalitetu. Pa ipak, nepovoljan odnos snaga u krajnjoj liniji i dalje upućuje na nedovoljno atraktivne valuacije domaćih dionica, jer bi u suprotnome ulagači, osobito oni s dugoročnim vremenskim horizontom, našli načina i motiva da podebljaju svoje equity pozicije.
Dakle, ili potencijalni kupci stvari gledaju isključivo na kraći rok, ili su se baš svi obvezali na bezuvjetnu odanost Banskim dvorima, demonstrirajući spremnost da svojim „odgovornim ponašanjem“ (što god to značilo?) apsorbiraju planirano zaduženje države i zakrpaju rupu u proračunu, barem dok se stvari ne stabiliziraju u potpunosti, piše SEEbiz.