Shodno tome, nakon očajnog početka tjedna u Aziji, odakle se pesimizam samo prenio na europska tržišta kapitala, posve je izlišno procjenjivati kojim bi smjerom danas mogle krenuti hrvatske dionice.
Jer pod pritiskom prodavatelja, uvjetovanim kontinuiranim padom vrijednosti burzovnih indeksa na Starom kontinentu, granica od 3000 bodova za CROBEX mogla bi postati još udaljenija. I tu bi se tezu u ovom trenutku vjerojatno samo rijetki usudili osporiti.
No stvari su se u posljednjih nekoliko dana, u svjetlu najnovijeg razvoja događaja u Italiji i Njemačkoj, i za nas doista drastično izmijenile.
Nekoć davno, subprime kriza se doimala prilično udaljenom, a europske banke sigurnima od njenog pogubnog utjecaja.
Ono što je značajni broj investitora propustio shvatiti bio je posredan utjecaj subprime krize, koja je mjesecima isisavala likvidnost, ne poznajući teritorijalne okvire.
A u takvim okolnostima, sigurnog zaklona, barem među dionicama, naprosto nije bilo, jer je potraga za gotovinom nametala potrebu likvidacije i fundamentalno puno "čvršćih" financijskih instrumenata.
Jednom kada je granica između egzotike i mainstreama izbrisana, postalo je jasno kako niti Europa, bez obzira na nerijetko prilično konzervativnu poslovnu politiku kontinentalnih banaka, neće biti pošteđena.
Fortis, HBOS i Dexia bili su među prvim žrtvama krize, no time popis vjerojatno još uvijek nije zaključen.
Štoviše, preko noći je i veliki UniCredit postao "slaba karika", unatoč verbalnim intervencijama čelnika jedne od najvećih europskih banaka čija je kredibilnost u konačnici pretrpjela ozbiljan udarac.
Još krajem prošloga tjedna Alessandro Profumo je govorio o zadovoljavajućoj likvidnosti, označavajući različite glasine kao plod bujne mašte pojedinih promatrača, a već početkom ovoga tjedna stvari izgledaju bitno drugačije.
Jer ako likvidnost banke nije ugrožena, čemu onda odluka o isplati dividende u dionicama, te najava izdanja konvertibilnih obveznica, čime će se ukupno uštedjeti više od šest milijardi eura?
Stvari očito nisu tako idilične kakvima ih je Profumo, uz asistenciju talijanskog političkog vrha, pokušao predstaviti.
Hypo Real Estate je pak posebna priča, koja također prkosi konvencionalnoj logici, nakon što se rast cijena nekretnina u Njemačkoj označavao umjerenim i podnošljivim, barem u usporedbi s podivljalim cijenama na periferiji monetarne unije, ponajprije u Španjolskoj i Irskoj.
Sada postaje sasvim očito kako su te procjene tek obična iluzija, a cijene nekretnina trpe značajnu korekciju širom kontinenta.
A za razliku od egzotične sekuritizirane aktive koja se najčešće spominjala na samom začetku krize, nekretnine su prilično poznat pojam i za domaće banke, baš kao i zamjetna izloženost njihove aktive spram dotičnog segmenta.
I (između ostaloga) zbog toga kriza nije baš tako daleko kakvom se u prvi mah činila, što god tvrdili predstavnici vladajuće garniture, piše SEEbiz.
|