Ključ je, naravno, skori istek roka za prihvaćanje ponude, zbog čega INA ulagačima i ne može ponuditi ništa drugo osim divergencije cijene, i to s negativnim predznakom. Jer cijena je proteklih mjeseci rasla isključivo na krilima očekivane ponude za preuzimanje, prkoseći prevladavajućem (silaznom) trendu, kako na globalnoj razini, tako i na domaćem tržištu kapitala. Sada, završetkom te sage, ili barem najmanje izvjesne epizode u priči o promjenama u vlasničkoj strukturi, naprosto nema faktora koji bi cijenu dionica držali, uvjetno rečeno, tako visoko.
Doduše, još je ostala pokoja nedoumica, poput samog ishoda ponude za preuzimanje, kojom bi INA, ponajprije zbog nezahvalnih uvjeta na tržištu, lako mogla MOL-u stići na pladnju, te kontroverznu i često osporavanu ideju o razmjeni dionica koje su trenutno pod kontrolom Vlade učini posve nepotrebnom, ili barem nebitnom. No ostaje činjenica da je najvažniji driver pozitivnog trenda dotičnih dionica preko noći nestao, i jedino što bi u takvim okolnostima bilo logično za očekivati je prilagodba novonastalim uvjetima, odnosno, erozija tržišne cijene.
Međutim, očekivani je pad u početku bio prilično usporen, lišivši dionice jednokratnog šoka koji su mnogi očekivali. Dio promatrača se pritom zabavlja s prodajnom stranom cijele priče, nagađajući o motivima zbog kojih su prodavatelji skrenuli na burzu, zadovoljivši se znatno nižom cijenom, umjesto da elegantno pohrane svoje dionice u Središnjoj depozitarnoj agenciji i dobiju zajamčenih 2.800 kuna po dionici. Najlogičniji bi odgovor bio taj da dio dioničara nema strpljenja, vremena i/ili manevarskog prostora čekati dva tjedna na obećanu isplatu.
Ali barem jednako začuđujući je i pogled iz perspektive kupaca. Ili još konkretnije - zbog čega je netko plaćao cijenu dionice INA-e 2.700 ili 2.600 kuna? Prihvatimo li pretpostavku da je rast cijene uvjetovan samo i isključivo ponudom za preuzimanje (najprije iščekivanjem, a zatim realizacijom iste), onda se valja vratiti nekoliko mjeseci unazad, dok o tome nije bilo nikakvoga govora.
A tek tamo početkom svibnja aktualizirana je priča o privatizaciji (koja se u međuvremenu pretvorila u nešto sasvim deseto), dok je tome prethodila prilično sinkronizirana (ujednačena) izvedba INA-e i CROBEX-a. U međuvremenu je indeks skliznuo još dublje na negativan teritorij, a INA uzletjela dotaknuvši u jednom trenutku i (za ovu godinu) rekordnih 3.199 kuna. Sada se pak stvari vraćaju na početak, a u slučaju INA-e, ništa se fundamentalno nije promijenilo. Izmijenit će se donekle vlasnička struktura, no poslovanje kompanije nije doživjelo nikakve promjene.
klikni za veći prikaz
Shodno tome, ako je CROBEX u prvoj polovici travnja bio oko 3.300 bodova, a INA umalo skliznula i ispod 2.000 kuna, zašto je sada, nakon isteka roka za prihvaćanje ponude za preuzimanje, indeks otprilike 300 bodova niže, a INA još uvijek barem 500 kuna više? Odgovor se možda krije u aplikaciji dugoročn(ij)e strategije, no uz ovakvo tržište i rasprostranjeni pesmizam među ulagačima, jeftinija se cijena čini sasvim izglednom, piše SEEbiz.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
