Kako prenose agencije, austrijski OMV "nije zainteresiran za dionice u vlasništvu malih dioničara", potvrđujući otprije poznate stavove kojima je ta kompanija jasno artikulirala svoj interes za vlasnički udio pod kontrolom vladajuće garniture.
I time je mogućnost kontraponude, koja bi parirala onoj mađarskog MOL-a, doista svedena tek na teoretsku mogućnost, što zapravo nikoga ne bi trebalo previše iznenaditi. Istodobno, ponuđenih brojka od 2.800 kuna izazvala je burne reakcije domaće javnosti, generirajući otvoreni bunt i prkos koji se za sada manifestirao tek verbalnim oblicima otpora, bez konkretnih poteza.
Nekolicina velikih igrača, koji su vršili pritisak na MOL, aktivno braneći razinu od 2.900 kuna, evidentno je razočarana, no činjenica da objavljenu ponudu drže neprimjerenom ne znači ujedno i da je doista neće prihvatiti.
Obvezni mirovinski fondovi nemaju problema s likvidnošću, za razliku od većine ostalih institucionalnih investitora (otvorenih investicijskih fondova), a kako sada stvari stoje, dramatična promjena, i to s pozitivnim predznakom, na domaćem tržištu trenutno se doima malo izglednom.
K tome, svima ostalima (čitaj: malim ulagačima) taj verbalizirani prkos ne znači ama baš ništa, jer se, barem za sada, nije pretvorio u nešto konkretno.
Ostaje činjenica da je zasad samo MOL ponudio konkretnu cifru, dovodeći u iskušenje ulagače čije su dionice predmet objavljene ponude za preuzimanje. Naravno, dio njih će ponudu, iz ovih ili onih razloga, odbiti.
No sentimentalnosti na stranu - odbijanje ponude značilo bi igrati na duži rok, na priželjkivani rast profitabilnosti, pozitivne sinergijske efekte i ine faktore kojima INA može (p)ostati vrijedna investicija. Pitanje je tek - u kojem roku?
Najprije 13 u 2007., a zatim i 15 kuna dividende po dionici u ovoj godini, te prilično skroman dividend yield, sigurno nisu ključan, a niti osobito atraktivan kriterij koji bi ulagače naveo da se povedu primjerom "velikih". Naravno, pod pretpostavkom da će ti isti "veliki" igrači ostati nepokolebljivi u svojim stavovima.
S druge strane je, naravno, konkretna cifra od 2.800 kuna, koja mnogima, u aktualnim okolnostima koji "tište" tržište, zasigurno djeluje primamljivo.
I kako to obično biva kada je u pitanju neugodan mix politike i businessa, sve te očekivane pozitivne učinke preuzimanja u budućnosti u ovom je trenutku naprosto nemoguće kvantificirati.
Sinergijski učinci? Pozitivan utjecaj liberalizacije tržišta naftnih derivata na poslovne rezultate kompanije? Jer što ako Vlada, "držeći stranu" mađarskom partneru, doista "zasluži", odnosno, zadrži određeni utjecaj u segmentu poslovne politike?
U socijalnu se politiku vladajuće garniture nipošto ne uklapaju masovna otpuštanja, a niti liberalna politika cijena, odnosno, daljnje poskupljenje naftnih derivata.
Drugim riječima, možda cijena od 2.800 kuna po dionici ne uključuje sve te (priželjkivane) pozitivne efekte naprosto zato što ih - neće ni biti? I time se opet vraćamo na poteze vladajućih, koji su naprasno, bez objašnjenja, odustali od privatizacije, lakonski odgovarajući putem potpredsjednika Polančeca kako bilo tko može objaviti kontraponudu.
Zaboravljajući pritom napomenuti kako taj "bilo tko", za razliku od MOL-a, jednostavno ne može računati na podršku Vlade, piše SEEbiz.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
