Njihov bijes, bilo zbog vlastitih interesa, ili gorkog dojma koji u pravilu ostavlja prodaja "obiteljskog srebra", evidentno dijele i brojni drugi, uvjetno rečeno, pasivni promatrači, a brojku od 2800 kuna, koliko je MOL upravo ponudio za dionicu INA-e, i jedni i drugi uglavnom ocjenjuju "podcjenjivačkom", "razočaravajućom" ili čak – "sramotnom".
A to je samo dio prilično komplicirane situacije koja je od početka obilovala paradoksima kojima kao da nema kraja.
Štoviše, priča se nastavlja "u revijalnom tonu". Jer obično je Uprava kompanije koja je predmet preuzimanja ta koja pokušava iskamčiti višu cijenu, te u svojim nastojanjima nerijetko kreće i u potragu za "bijelim vitezom".
U ovom slučaju, bijelog viteza traže pak mali dioničari, optužujući Vladu i upućujući očajnički apel OMV-u, dok će Uprava, provodeći u djelo već toliko puta artikulirane stavove Vlade, ponudu za preuzimanje vjerojatno ocijeniti zadovoljavajućom.
A kao opravdanje se lako može navesti činjenica da ponuđena cifra predstavlja kakvu-takvu premiju u odnosu na prosječnu cijenu u razdoblju (od tri mjeseca) koje je prethodila objavi namjere podnošenja ponude za preuzimanje.
Sagledavajući brojke u cjelini, otkako se INA našla u najvišoj kotaciji Zagrebačke burze, rezultat se bitno ne mijenja.
Jer i u tom slučaju vagani prosjek cijene je tek nešto iznad 2600 kuna, a od ukupno 3,3 milijarde kuna prometa, koliko su u nepune dvije godine skupile dionice najveće domaće naftne kompanije, 1,3 milijarde kuna (ili otprilike 40%) realizirano je uz prosječnu cijenu veću od famoznih 2800 kuna.
Što, naravno, nije presudno, ali ipak može poslužiti kao nekakav argument onima koji se nadaju uspjehu ponude.
Paradoks predstavlja i činjenica da je Vlada, suprotno proklamiranim stavovima o nepristranosti, zapravo već odavno zauzela stranu, uvelike pridonijevši ovakvom razvoju situacije.
Konačno, brojke s domaćeg tržišta kapitala su neumoljive. Jer od tristotinjak aktivnih dionica u ovoj godini, samo se jedna desetina se može pohvaliti pozitivnom izvedbom u ovoj godini.
A INA se tek zahvaljujući prednosti od nekoliko kuna našla među "odabranim" društvom.
I zbog toga mi oklada opasno visi. Jer sve do nedavno se činilo da bi pritisak institucionalnih fondova, koji su cijenu dionica odlučili fiksirati iznad okruglih 2900 kuna, doista mogao uroditi plodom.
Logika je bila vrlo jednostavna - zašto bi netko pristao na ponudu koja podrazumijeva nižu cijenu od one na burzi?
Međutim, veliki su igrači naprasno obustavili aplikaciju defenzivne strategije, otvorivši prostora za epilog u kojem bi, kako tvrdi jedan od iskusniji aktera na tržištu, ponudu na kraju mnogi ipak mogli – prihvatiti.
U uvjetima niske razine likvidnosti korekcije na tržištu kapitala kojoj se nikako ne nazire kraj, "cash is the king", a to svakodnevno imaju na umu brojni otvoreni investicijski fondovi, od kojih mnogi zapravo nemaju previše izbora.
Osim, naravno, ukoliko nekome ponovo ne padne na pamet upustiti se u neizvjesnu avanturu, s ciljem podizanja cijene.
Jer samo u tom slučaju bi se ponuda MOL-a realno mogla okarakterizirati nedostatnom. Sve ostalo je subjektivni dojam, koji će prije ili kasnije pasti u zaborav.
Uostalom, pokušaj svođenja troškova akvizicije na najmanju moguću mjeru itekako je opravdan, ako ništa drugo, a ono barem iz perspektive dioničara MOL-a. A među njima bi se uskoro mogla naći i Vlada RH, piše SEEbiz.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
