Svježi kapital, ili čak nekakav privid viška kapitala, koji bi ublažio problem likvidnosti velikog broja institucionalnih investitora (obvezni mirovinski fondovi se, naravno, izuzimaju), i potaknuo potragu za prikladnim destinacijama na tržištu, nasušno je potreban kako bi se zaustavio, ili barem usporio negativan trend koji za sada ne odudara previše od pesimistično intoniranih zbivanja na globalnoj razini. Uostalom, CROBEX je skliznuo do najniže razine u posljednja četiri mjeseca, a od ovogodišnjeg ga minimuma dijeli tek 6%, dok je gubitak u odnosu na početak godine povećan na 34%.
A ionako tmurnu sliku tržišta dodatno kvari neizvjesnost i veo tajnovitosti kojim je već tjednima obavijena INA, nakon što je još sredinom srpnja MOL, obznanivši zajedničko djelovanje s Vladom, najavio objavu ponude za preuzimanje, namjeravajući progutati free-float kompanije (oko 30% vlasničkog udjela). Međutim, konkretnu ponudu nikako da dočekamo, a to ulagače dovodi u prilično nezgodan položaj, ostavljajući promatračima tek mogućnost razmatranja različitih scenarija.
Počesto i kontradiktorne izjave predstavnika Vlade pritom ih uglavnom zabavljaju (ili nerviraju), i mogu poslužiti kao materijal za analizu daljnjeg razvoja događaja, nakon što MOL objavi ponudu. Naravno, uporno zagovaranje ideje o zamjeni dionica sustavno ruši vjerojatnost priželjkivanje licitacije, no sve bi bilo nekako lakše da je kojim slučajem poznata cifra koju je mađarska kompanija spremna ponuditi za dionice najveće domaće naftne kompanije.
Pored pukog nagađanja u kuloarima, koje se u najvećoj mjeri koncentrirano u rasponu između 2.800 i 3.200 kuna, ima i nešto optimističnijih nagađanja. Poput, recimo, tvrdnje koja se (kao i sve ostale) poziva na dobro informirane izvore, a govori kako težina bankovne garancije koju je MOL osigurao korespondira s cijenom od čak 3.500 kuna po dionici. Isti izvor navodi kako mađarska kompanija time tek pokazuje spremnost za licitaciju, ukoliko se neki od konkurenata odluči ući u ring.
No puno zanimljivijim od pogađanja cifri doima se analiza aktualnog zastoja, koji navodno, nije nimalo slučajan. Dakle, 20. kolovoza HANFA je uputila MOL-u zahtjev za nadopunom priložene dokumentacije, ostavivši im rok od dva tjedna da to učine. Dalje možemo samo fantazirati. Shodno tome, recimo da MOL dostavi tražene dokumente početkom rujna. Regulatori tada moraju u roku od dva tjedna odlučiti o dotičnoj ponudi, i za pretpostaviti je prihvatiti je. Zatim investitori u roku od mjesec dana mogu prihvatiti ponuđenu cijenu i preseliti svoje dionice na račun MOL-a. Gdje smo time došli? Pa na istek lock-up perioda (sredina listopada) koji je dijelu zaposlenika INA-e držao vezane ruke.
Ukoliko se opisani scenarij doista pokaže točnim, ni oni zaposlenici s najmanjim stažem neće imati nikakvih prigovora na proceduru, barem kada je u pitanju mogućnost sudjelovanja, a MOL će dobiti priliku progutati svu raspoloživu količinu dionica na tržištu. U tom slučaju, za pretpostaviti je da MOL, ako već kupuje vrijeme, to radi jer želi obuhvatiti sve ulagače i istodobno vjeruje u uspjeh ponude za preuzimanje i njome neće razočarati ulagače, među kojima oni veliki vjerojatno očekuju cifru od barem 2.900 kuna (ili nešto malo više). Naravno, pod uvjetom da se teorija pokaže ispravnom, piše SEEbiz.
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
