Jer doista je moguće na prste dvije ruke nabrojiti u koliko se navrata tijekom dana INA, pa makar i za nekoliko lipa, uspjela odlijepiti od 2.900 kuna, što već samo po sebi zvuči doista fascinantno. Baš kao i činjenica da je sve to odrađeno uz visokih 51 milijun kuna prometa.
Dakle, popriličan je kapital utrošen na taktiku koja se niti uz najbolju volju ne može okarakterizirati nikako drugačije doli - grčevitom obranom. Bez ikakve zadrške. Jer da je riječ tek o želji za izraženijom akumulacijom dionica, kupci bi zasigurno pričekali, ili bi barem malo kalkulirali, te ni u kom slučaju ne bi dali do znanja svima ostalima kako se mogu "istresati" do mile volje, jer granica od 2.900 kuna je tu da - ostane. Barem ja to danas bio slučaj.
A okolnosti za kupnju su doista bile idealne. Jer istek lock-up perioda za dio zaposlenika najveće domaće naftne kompanije koincidirao je s najnovijim priopćenjem OMV-a, u kojem predstavnici austrijske kompanije zapravo potvrđuju tezu kako prijašnje pismo Vladi nije sadržavalo ništa osim načelnog interesa za privatizaciju. I da stvar bude još bolja, ničim ne daju naslutiti da doista imaju namjeru uzvratiti MOL-u kontra-ponudom za preuzimanje.
Štoviše, čini se kako su šanse za realizaciju tog scenarija svedene samo na teoriju, te OMV zanima isključivo paket koji je praktički u rukama vladajuće garniture, bilo izravno (19% vlasničkog udjela pod kontrolom Vlade), ili neizravno (7% u vlasništvu Fonda hrvatskih branitelja).
Identitet kupaca nije nimalo teško odgonetnuti. Dovoljno je tek odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje - tko u ovom trenutku ima pri ruci dovoljno gotovine i redoviti priljev svježeg kapitala (na mjesečnoj razini), a k tome se uopće ne mora brinuti o likvidnosti i zahtjevima za isplatu udjela? Naravno, mirovinski fondovi.
Koji su proteklih dana (i tjedana) ionako podebljali svoje pozicije u vlasničkoj strukturi, očito u namjeri da odigraju aktivnu ulogu u cijeloj priči. A današnjim su potezom praktički poslali vrlo jasnu poruku MOL-u.
I osim što, barem ako je suditi na temelju danas aplicirane taktike, ne namjeravaju prodati svoj udio po cijeni nižoj od 2.900 kuna, na neki način su iznudili i suzdržanost FHB-a, čime je eventualna ponuda MOL-a s nižom cijenom praktički osuđena na propast.
Jer riješiti se dionica u vlasništvu FHB-a po cijeni nižoj od tržišne bio bi politički prilično nezgodan (i nespretan) potez. Doduše, bilo je tu i drugih, prilično egzotičnih glasina, pa čak i spomena nekolicine etabliranih imena u kontekstu strateške konsolidacije (spominjao se, naravno, i sam OMV), no vjerojatno je to tek odraz konstatacije s početka priče, jer trgovina bez oscilacija je ipak - dosadna trgovina.
S druge pak strane, dionica su se mahom rješavali mali ulagači. U toliko mjeri da su u potpunosti zasjenili 11,6 milijuna kuna vrijednih naloga, simultano realiziranih u ukupno desetak transakcija, jer prosječna vrijednost izvršene transakcije iznosila je otprilike 73 tisuće kuna, ili u prijevodu - 25 dionica.
U kojoj su mjeri ulagači bili obuzeti opisanim zbivanja najbolje pokazuje podatak da je INA donijela dvije trećine ukupnog redovnog prometa na Zagrebačkoj burzi (75 milijuna kuna), a još je samo pet izdanja namaknulo više od milijun kuna prometa. Od kojih valja spomenuti još samo HT, čije su se dionice krajem trgovine ipak domogle okruglih 280 kune, svodeći dnevni gubitak na ispodprosječnih 0,6%.
S druge pak strane, INA je na dnevnoj razini zabilježila pad cijene dionica od 1%, spustivši CROBEX, koji je bio u minusu od 1,1%, ispod 3.600 bodova, piše SEEbiz.
|