Barem kada je riječ o CROBEX-u, koji niti povremenim bljeskovima nikako nije uspijevao ponoviti blistavu izvedbu iz prvog kvartala 2007. godine. No ako se druga polovica prošle godine u najbolje slučaju može nazvati mršavom (osim, naravno, iz perspektive day tradinga), početak ove godine donio je pravu katastrofu investitorima posve nenaviklima na značajnije gubitke. Korekcija je vrlo brzo poprimila dvoznamenkaste razmjere, bivajući začinjena masovnim bijegom investitorima i povremenim provalama panike koje su imale za posljedicu dramatičan odljev kapitala.
Ali i otvaranje svojevrsnog lova na vještice, koji je trebao identificirati krivce za silan kaos i naoko posve neracionalnom razvoju događaja pridružiti racionalne izgovore i objašnjenja. U jeku te rasprave često se kao (klimavi) argument navodila i zamjetna divergencija u izvedbi CROBEX-a, kao odgovarajućeg mjerila izvedbe domaćeg tržišta kapitala, te burzovnih indeksa u razvijenim zemljama. Zaboravljalo se tada da je pozitivan trend na domaćem tržištu kapitala dosta dugo vremena bio tek vrlo jednostavna funkcija odnosa ponude i potražnje, u najvećoj mjeri obilježenog izrazito velikim priljevom svježeg kapitala. Drugim riječima, dok su svježa sredstva pristizala na tržište, gotovo nitko nije pitao za cijenu aktive koja se kupovala, baš kao što nitko nije pitao za cijenu kada je krenula masovna rasprodaja i kada je jedini cilj većini ulagača bio pošto-poto izaći sa tržišta.
Da stvar bude zanimljivija, zamjetna divergencija CROBEX-a i benchmarka kao što je S&P 500 posljednjih je dana ponovo postala prilično uočljiva, no za razliku od gorkih lekcija iz bliže prošlosti, odmak od prilično nepovoljnog odnosa snaga na globalnoj razini sada je za domaće investitore poprimio pozitivan predznak. I dok S&P 500, koji u ovom slučaju služi kao svojevrsna sinteza globalnih zbivanja, već danima tone sve dublje na negativan teritorij, CROBEX uspijeva održati sasvim pristojan razmak u odnosu na ovogodišnji minimum (oko 10%), postavljen sredinom travnja. Uostalom, dovoljno je pogledati izvedbu dvaju indeksa u posljednjih tjedan dana, tijekom kojih je S&P 500 zabilježio pad vrijednosti od 4,6%, dok je CROBEX, usprkos jučerašnjem minusu od 1%, u promatranom razdoblju još uvijek u plusu od 2,3%. Zbog čega su ga padom u odnosu na početak godine, na zadovoljstvo tržišnih aktera, "prestigli" i brojni regionalni indeksi, poput onih u Varšavi, Ljubljani, Bukureštu i Beogradu.
klikni za veći prikaz
Ključ misterija je, naravno, INA, koja je svojom veličinom u značajnoj mjeri popravila recentne statistike s domaćeg tržišta kapitala, ali i raspoloženje ulagača, kod kojih se averzija prema riziku polako topi. No pravo je pitanje do kada će ulagači biti u stanju ignorirati loše vijesti s Wall Streeta i očajnu izvedbu najpoznatijih svjetskih burzovnih indeksa, osiguravajući izvedbu domaćeg tržišta kapitala kao u nekom paralelnom svemiru?
Tračak nade nude najavljena preuzimanja koja bi mogla osloboditi dio kapitala, odnosno, preusmjeriti ga u neka od domaćih izdanja, i na taj način pružiti potporu tržištu. U tom kontekstu, Agrokor je najavio ponudu za preuzimanje Mlinara, koja je, čak i kalkulacijom na temelju najnižih cijenu redovnih dionica A i B serije, teška više od 100 milijuna kuna, dok je priča o INA-i jedna sasvim druga dimenzija. Jer i samo 30% ukupnog broja dionica, po relativno skromnih 2.500 kuna, podrazumijeva brojku od 7,5 milijardi kuna. Usporedbe radi, ukupan redovni promet Zagrebačke burze od početka je godine stigao blizu 11 milijardi kuna, zbog čega se pravom može pretpostaviti kako bi uspješna realizacija ponuda za preuzimanje mogla udahnuti život tržištu, ili barem u moru pesimistično intoniranih vijesti osigurati "meko"prizemljenje“.
Međutim, realizacija tih ponuda još je uvijek upitna, a i njen je timing posve neizvjestan (u prijevodu, mjesecima daleko), zbog čega u ovom trenutku za CROBEX nije kasno da "nadoknadi" zaostatak za S&P 500 indeksom, te kupce ponovo učini vrlo nervoznima, piše SEEbiz.
|