Reakcija domaćih ulagača, kojima je mogućnost alternativnog scenarija evidentno raspalila maštu, posve je razumljiva, jer uporno žongliranje prijedlogom zamjene dionica, kojim bi INA zapravo bila lišena presudnog utjecaja državne politike, a Vlada zauzvrat osigurala tek minornu poziciju u vlasničkoj strukturi MOL-a, definitivno nije moglo gurnuti cijenu dionica do okruglih 3.000 kuna (a kamoli iznad toga).
I tada se napokon pojavio naizgled ozbiljan konkurent, austrijski OMV, koji je s MOL-om tako zaratio na više frontova, što pak u velikoj mjeri stvari dodatno komplicira trenutnu situaciju.
Za početak, ostaje bez odgovora pitanje motiva austrijske kompanije. Jer koliko god INA u izjavama predstavnika OMV-a figurira kao atraktivna akvizicija, ostaje činjenica kako se time u najvećeg gubitnika pretvorio - MOL.
Uostalom, to najbolje pokazuje recentna izvedba dionica mađarske kompanije, čija se cijena spustila do najniže razine u posljednje dvije godine, odražavajući pesimizam investitora koji zasigurno nisu nimalo sretni činjenicom kako bi se ulazak OMV-a priču o privatizaciji INA-e lako mogao pretvoriti u (financijski) iscrpljujuću licitaciju.
A time ujedno i slabe obrambene pozicije MOL-a, jer ga silazan trend cijene dionica čini ranjivi(ji)m i podložnijim neprijateljskom preuzimanju.
Ako to već i nije bio primaran motiv ulaska Austrijanaca u igru, opisani razvoj događaja nedvojbeno im ide na ruku i trebao bi ih dodatno razveseliti. Naravno, sve u kontekstu (zasad) neuspješnog pokušaja ekspanzije u najbliže susjedstvo.
No i u toj priči ima - kvaka. Sporno je, naime, mišljenje Europske komisije, koja na kombinaciju OMV - MOL za sada ne gleda blagonaklono. Što opet ne znači da je i cijela priča završena, jer se određenim ustupcima (prodajom aktive) Komisija vjerojatno dade udobrovoljiti.
Dakle, Uprava MOL-a je naizgled u prilično nezavidnoj situaciji, pri čemu bi u ekstremnom scenariju mogla čak izgubiti i kontrolu nad vlastitom kompanijom, i to dok pokušava zaštititi svoje interese u Hrvatskoj.
Ne treba pritom zaboraviti da je, uvjetno rečeno, borba za samostalnost, što bi se u ovom slučaju lako moglo poistovjetiti s nagonom Uprave MOL-a za samoodržanjem, bila prilično skupa, te je MOL grozničavo tražio potencijalne saveznike.
Našao ih je u financijskim institucijama, koje su uočile dobru priliku za zaradu, no otvoreno prizivanje strateških saveznika i potraga za "bijelim vitezom" za sada nisu urodili plodom. Sve do jučer. Jer umjesto kakve ugledne naftne kompanije, bila s Istoka ili, što je u ovom trenutku još manje vjerojatno, sa Zapada, kao bijeli vitez se pojavio - premijer Sanader.
I sada slijedi obrat. Jer umjesto privatizacije, koja podrazumijeva prodaju vlasničkog udjela pod kontrolom države, MOL najavljuje ponudu za preuzimanje u zajedničkom djelovanju s Vladom. Koja je, očito odabrala stranu. Ali, gdje je tu - privatizacija?
Svo ovo vrijeme nadugo i naširoko se raspreda o prodaji 19% vlasničkog udjela pod kontrolom Vlade, da bi sada ispalo da taj komad kolača uopće nije predmet najavljene ponude za preuzimanje?? Je li i to u duhu sporazuma koji podrazumijeva zajednički nastup na skupštini?
Jedno je konsenzus oko strateških pitanja vezanih za poslovanje kompanije, a otvoreno favoriziranje jednogod dioničara nešto sasvim drugo. Barem bi tako trebalo biti.
Iz perspektive domaćih ulagača, ovakav razvoj događaja teško se može nazvati povoljnim, već i samim savezom na relaciji MOL - Vlada, kojim je OMV doveden u posve neravnopravan položaj. Usto, Vlada ovako posredno štiti interese mađarskog partnera, a time se nedvojbeno ograničava mogućnost licitacije, koju "mali" dioničari nedvojbeno priželjkuju.
Ono što bi moglo dodatno oneraspoložiti investitore odnosi se na fragment priopćenja u kojem MOL, uz uobičajene floskule o spremnosti da ponudi realističnu cijenu po dionici (kao da takvo što uopće postoji?), naglašava kako "namjerava ograničiti daljnje špekulacije koje su ionako već u značajnoj mjeri izazvale poremećaje na tržištu i mogu zavesti investitore u pogledu njihovih očekivanja", piše SEEbiz.
A to baš i nije u duhu aktualnih zbivanja (i visokih očekivanja), u značajnoj mjeri obilježenih brojkom od 3.000 kuna po dionici. I pritom ne treba posebno naglašavati što eventualna negativna izvedba dionica INA-e donosi domaćem tržištu kapitala, gdje je raspoloženje ulagača posljednjih dana bilo sasvim u znaku svježih vijesti i nagađanja vezanih u INA-u. Kao da priča već nije dovoljno komplicirana...
|
trosjed 
gamebox 
chat 
forum 
freemail 
registracija korisnika 
Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja.
Marketing.
Impresum.
