Zahvaljujući promjeni trenda, uvjetovanoj u najvećoj mjeri globalnim zbivanjima, k tome praćenoj i prilično anemičnom trgovinom, svibanj za sada ostaje jedini pozitivni mjesec.
Štoviše, nakon 5,2% rasta u svibnju, lipanj je donio gotovo dvostruko veći pomak CROBEX-a, ali s negativnim predznakom, nanovo aktualizirajući potragu za dnom koja se za sada zaustavila na okruglih 3500 bodova.
No slaba je to utjeha za optimiste suočene s poražavajućom statistikom iz lipnja, koju osim velikog broja "gubitnika" u značajnoj mjeri podcrtavaju i siromašne brojke iz kategorije ostvarenog prometa.
Jer dnevni je prosjek redovnog prometa Zagrebačke burze spušten na svega pedesetak milijuna kuna, a to je najlošiji rezultat još od siječnja 2007. godine, kada se INA tek pojavila u najvišoj burzovnoj kotaciji, a ideja o uvrštenju dionica HT-a polako poprimala nešto jasnije konture.
Uzgred budi rečeno, spomenuti tandem u lipnju je donio čak trećinu ukupnoga prometa, svjedočeći još jednom o kronično niskoj razini likvidnosti koja karakterizira tržište.
A to je tek djelić pesimistično intonirane slagalice, koju je pak najlakše sažeti omjerom dobitnika i gubitnika. Jer nakon svibanjskih 1:2, taj se omjer u lipnju srozao na otprilike 1:3, naravno, u korist gubitnika.
Čime je udio dobitnika u ukupnom broju aktivnih izdanja smanjena na svega 22%, a to pak ne zvuči ni izbliza toliko poražavajuće koliko podatak da su dobitnici prikupili manje od sto milijuna kuna prometa, zadržavši se u strukturi ostvarenog prometa unutar jednoznamenkastih okvira (manje od 10% ukupnoga prometa).
Kad od ionako mizerne brojke oduzmemo 35 milijuna kuna Uljanik plovidbe, čije su se dionice igrom slučaja domogle pozitivnog teritorija, prezentirana statistika doista ne može poslužiti kao uvjerljiv temelj za optimizam.
Uostalom, na Top 10 ljestvici najvećih dobitnika redom su se ugurali "drugoligaši", bez značajnijeg obujma trgovine koji bi signalizirao iole selektivniji pristup domaćih investitora.
Izuzmemo li Viadukt, koji se prometnuo u istaknutog gubitnika nakon provedene dokapitalizacije, sličan se zaključak može primijeniti i na ljestvicu gubitnika, no zato popis najlikvidnijih izdanja ne ostavlja mjesta nikakvim dvojbama.
Međutim, anemija pomiješana s pesimizmom nije tek odlika hrvatskog tržišta kapitala. Štoviše, uzmemo li lipanjsku izvedbu indeksa kao temelj za usporedbe, dvoznamenkasti minus CROBEX-a čak i ne izgleda tako loše, barem u usporedbi s nekolicinom regionalnih gubitnika kao što su Bukurešt, Prag ili Varšava.
A to samo potvrđuje ovisnost domaćih investitora o inozemnim zbivanjima, piše SEEbiz.