Ponajprije će navoditi sasvim solidne rezerve, koje su zasigurno njena najveća vrijednost.
Naravno, dobar dio ulagača pritom nestrpljivo iščekuje i nastavak vala strateške konsolidacije kojim bi se i INA (ZSE:INA-R-A) napokon prometnula u prikladnu metu za preuzimanje.
I sve su to činjenice koje doista nema smisla osporavati. Gledajući stvari u tom, relativno uskom kontekstu, višetjedna stagnacija cijena doima se gotovo neobjašnjivom.
Čak i uz odgovarajući diskont, uvjetovan silnom neizvjesnošću koja prati trgovinu udjelima Fonda hrvatskih branitelja, anemičnu izvedbu cijene u opisanim okolnostima nije nimalo jednostavno objasniti.
Uostalom, kada se uzmu u obzir suzdržani stavovi (ili čak strah) investitora spram braniteljskog fonda, već je i činjenica da u javnost ne cure nikakve informacije na neki način – dobra vijest.
Pa ipak, naoko idilična slika rapidno se mijenja ukoliko definirani kontekst proširimo, uvodeći u jednadžbu nove varijable.
Poput, recimo, iznimno površne peer usporedbe. A samo je tako moguće stvoriti realnu predodžbu vrijednosti "dragulja hrvatskog korporativnog sektora".
Koji čak i rudimentarnom usporedbom s inozemnom konkurencijom drastično gubi svoj navodni sjaj.
I dok veliki igrači neumorno raskopavaju oceane, pumpajući ogromne količine crnog zlata koje se potom plasira na (slobodno) tržište, INA muku muči s rokovima modernizacije dvaju rafinerija, a prodaja naftnih derivata na tek djelomično liberaliziranom tržištu, u uvjetima rekordno visokih cijena sirove nafte, nudi tek skromne profitne marže.
I sve to uz podeblje mulptiple, kao da je riječ o kakvom money-makeru, koji nudi sjajnu perspektivu, začinjenu izdašnim sustavom nagrađivanja investitora.
A stvarnost je bitno drugačija (u sivim tonovima). Ama baš sve u ovoj priči škripi, a za sada se ne nazire niti rasplet sage o vlasničkoj strukturi, koji bi mogao pogurnuti stvari s mrtve točke.
I tako se, eto, umjesto višetjedne stagnacije, jučerašnji skok cijene odjednom pretvara u nerazjašnjivu nepoznanicu.
I doista je u pravu Ivica Mudrinić kada, nastupajući ispred domaćih poslodavaca, upozorava kako će domaći kapital, ukoliko se ne osiguraju odgovarajući uvjeti, otići u inozemstvo.
S ovakvom, prilično tromom politikom, za koju odgovornost snose i Vlada i Uprava najveće domaće naftne kompanije, konkurencija se doima znatno atraktivnijom, piše SEEbiz.
|