Održivost, samodostatnost i jednakost zahtijevaju strukturalne promjene. No, ne u političkom, već u dubljem smislu. Nameće se pitanje: Što ju može potaći revoluciju?
Više od trideset godina bavimo se održivim razvojem. Dugo već pišemo, predajemo i radimo na tom problemu.
Tijekom vremena, upoznali smo se s velikim brojem kolega u svijetu kojima je održivi razvoj jednako važan kao i nama. Druženje i rad s njima uvijek bi budio nadu, što ne možemo reći za institucije i političke lidere koji su u nama uvijek pobuđivali frustraciju.
Na svakom koraku nailazimo na pojedince koji su iskreno zabrinuti za okoliš, druge ljude, za dobrobit i blagostanje novih naraštaja.
Ti su ljudi svjesni bijede i ekoloških problema čovječanstva. Oni znaju da politika stalnoga rasta unutar zadanih okvira ne sluti na dobro. Mnogi od njih naslućuju da je svijet vođen u krivom smjeru i da će sprečavanje katastrofe zahtijeva hitne i radikalne promjene.
Spremni su sudjelovati u tim promjenama, samo kada bi znali da će njihova nastojanja uroditi plodom. Često se pitaju: "Što mogu učiniti? Što može učiniti vlada? Što mogu učiniti kompanije? Što mogu učiniti škole, vjerske organizacije, mediji? Što mogu učiniti građani, proizvođači, potrošači, roditelji?"
Eksperimentiranje vođeno navedenim pitanjima važnije je od preciznih odgovora, iako su i odgovori bitni. Sa sigurnošću možemo ustvrditi da postoji "50 jednostavnih stvari kojima se može spasiti Svijet."
Kupovina automobila na alternativno gorivo, primjerice, jedna je od tih aktivnosti. Odlaganje limenki i plastičnih boca u posebne kontejnere za daljnju reciklažu druga. Odgovorno i mudro glasanje na izborima treća… itd.
A sve ako uopće pripadate u grupu malobrojnih sretnika koji posjeduju automobil, limenke i plastične boce.
Postoje i druge, ne-tako-jednostavne aktivnosti kojima se djeluje na rješavanje problema: živjeti jednostavnim stilom života, imati najviše dvoje djece, zalagati se za povećanje cijena fosilnih goriva (kako bi se promicalo njihovo efikasno korištenje i stimulirao razvoj obnovljive energije), uključiti ljubav i suradnju u svoje svakodnevne aktivnosti, pomoći barem jednoj obitelji u borbi sa siromaštvom, definirati vlastiti "ispravni život", pobrinuti se za komadić zemlje, pobuniti se protiv sustava koji iskorištava ljude i prirodne resurse, kandidirati se na izborima.
Sve te aktivnosti pomažu, ali nisu dovoljne. Održivost, samodostatnost i jednakost zahtijevaju strukturalne promjene; jednom riječju revoluciju. No, ne u političkom već u mnogo dubljem smislu, poput poljoprivredne ili industrijske revolucije.
Recikliranje je važan proces. Međutim, sam od sebe neće nas dovesti do revolucije.
Stoga se nameće pitanje: Koji procesi ili događaji mogu potaknuti toliko željenu revoluciju?
Svijet koji će nastati sljedećom revolucijom nije moguće opisati, kao što ni poljodjelac iz doba 6000 godina pr. n. e. nije mogao zamisliti usjeve pšenice i kukuruza u današnjoj modernoj Iowi, kao što ni engleski rudar iz 1800. godine nije mogao zamisliti današnju Toyotinu automatiziranu proizvodnu liniju.
Revolucija održivosti će, jednako kao i druge velike revolucije, promijeniti lice i naličje Zemlje, temelje ljudskog identiteta, institucija i kulture. Kao i prethodne revolucije, nastajat će stoljećima, a početak tog nastajanja osjećamo već danas.
Naravno, nitko još ne zna na koji način podržati revoluciju održivosti. Kontrolna lista od 20 koraka za "globalnu promjenu paradigme" ne postoji.
Kao i prethodne velike revolucije, ni ova se ne može planirati niti kontrolirati. Tijek joj neće odrediti deklaracije vlada ili znanstvena istraživanja.
Revolucija održivosti će biti organska. Nastat će iz vizije, uvida, eksperimenata i djelovanja milijuna ljudi širom svijeta. Odgovornost za njezinu implementaciju ne leži na plećima niti jedne grupe ili pojedinca. Nitko neće biti zaslužan, ali svatko može doprinijeti.
U našim istraživanjima otkrili smo pet novih alata koja smatramo korisnima i koje smo prvi puta spomenuli 1992. u knjizi Beyond the Limits: Confronting Global Collapse, Envisioning a Sustainible Future.
Daljnje nas je istraživanje dovelo do zaključka da te alate ne možemo smatrati sporednim već upravo suprotno, esencijalnim karakteristikama društva koje dugoročno želi opstati.
Priznajemo da smo se kolebali u odluci hoćemo li ili ne objaviti te nove alate. Razlog naše nedoumice leži u činjenici da nismo stručnjaci u njihovoj upotrebi i u činjenici da upotreba novih alata zahtijeva korištenje riječi izvan tradicionalnog znanstvenog rječnika.
Štoviše, te se riječi smatraju "neznanstvenim" terminima i kao takve nisu ozbiljne za ciničnu javnost.
Alati o kojima tako oprezno govorimo jesu:
- stvaranje vizije
- umrežavanje
- istina
- učenje
- ljubav
U odnosu na izuzetno zahtjevne probleme, lista se ne čini dovoljno snažnom da bi mogla polučiti značajnije promjene. No, svaki od nabrojenih alata egzistira unutar mreže pozitivnih krugova.
Stoga je njihovom ustrajnom i dosljednom primjenom od strane pojedinaca i malih grupa moguće postići ogromne promjene - izazvati sadašnji sustav i dovesti do revolucije.